Page 42 - Iz_dubine

Iz dubine_Iz dubine.qxd 2017.09.21. 16:22 Page 40

Poput svijeće

Jako privlači tihi kut, sanje,
Oblaci plavi, daleke gore,
Plovnja kroz prostor i razmišljanje,
Samoća divna u svitaj zore.

Al nemaš prava živjeti za se,
Slabost i nemoć nije isprika,
Ostati gluh pred vapajem mase
Grijeh je, nad kojim nema grijeha.

Promatrati kako niču izvori,
Sanjivo gledati trepteću dugu:
Ne možeš veće? Ti plamti, gori,
Svijetli makar i najmanjem krugu.

Koliko bijede, gladi duševne,
I rijeka želja, more potreba,
Sjediniti treba sve sile drevne,
Privesti i onog koji koleba.

Svijetli svom krugu, makar najmanjem,
I zgasni kao voštana svijeća,
Zadnjim, zamrlim osvijetleć sjajem
Zametak novog, radosnog cvijeća.

40