Page 33 - Franovics_Revfalu_90

révfalu tördelt javított-ujra2_Layout 1 2015.05.22. 14:59 Page 31

– Bože, dajte da umrem.
Al kad kuga (smrt) došla po njeg, onda taj kovač nije števo umrt.
– Starče, prošlo vreme, sad nosim te!
– Ej, draga moja, dokle da čekam?
– Do sutra!
Sutradan:
– Dojdi sutra! – kaže kovač sad.
E, pa tako već i treći dan i četrti… Dosadelo kugi i kaže:
– Živi dok te muva ne oruši!”

Prema i drugim predodžbama naših Hrvata (šokačkih, bošnjačkih,
bunjevačkih) u Mađarskoj kovač produžeći svoj život nastavlja bo-
raviti na mjesecu, gdje u jednoj ruci drži čekić, a u drugoj kliješte te
kuje željezo.
Mina Silović prisjetivši se svoga djetinjstva pričao mi je i o gara-
boncijašu koji na svom zmaju („šarkanju”) leti po nebu i pravi ne -
vrijeme, tuču, te ledom pobije selo ili ljetinu. Najnovija etnološka
istraživanja o garaboncijašu i njegovom pozoju govore o mitskoj
borbi zmaja i njegova protagoniste, a ishod sukoba nikada nije upitan,
naime pobjeđuje ovaj drugi. Zmaj je biće iz doba matrijarhata, dok
njegov pobjednik iz patrijarhata, neki muškarac (na niz analogija na -
ilazimo u pripovijetkama kada zmaja pobjeđuje neki glavni junak).

„To je tako čovek (garaboncijaš), bogami, kaj i mi, samo prnjavo
odelo i debele brkove imo.
Mali dečok (dječak) sam bio, Mina Bobot, Tomićev… Igrali smo
se kod slame. Jedanput ide oblak tavni… I ćopnio (pao je) iz neba
ko neki čovek. Nije pito: „Što radite, deco moja?” Ništ! To tako istina
kako vas i cucka (pseto) vidim! Ko onako nas obilazio… Jedanput
tetak Antunov pita:

31