Page 32 - Franovics_Revfalu_90

révfalu tördelt javított-ujra2_Layout 1 2015.05.22. 14:59 Page 30

svirati, koji mu je iskrenio mali prst („malčok”) na lijevoj ruci da bi
mogao svirati i na zadnjoj rupici diplica.
Imajmo u vidu da su nekada naši seljaci trebali sve sami napraviti,
popraviti, izuzev kovačkog i nekih drugih zanata, ama baš u sve su
trebali umijeti i razumijeti se.
Samo da ponovim, radilo se o naturalnoj privredi, kada na selu za-
rade baš nije bilo (kao što i danas!) izuzev nekih nadnica na vlaste-
linskim dobrima, u šumi, kopanju i čišćenju kanala. Naš podravski
„svet”, tj. pučanstvo početkom 20. stoljeća počelo je napuštati svoj
voljeni zavičaj, rodnu grudu, odlazeći za zaradom u Ameriku, zemlju
snova i obećanja. No, novac zarađen u Americi se smatrao „prokletim
novcem” jer se od njega nitko nije mogao obogatiti; neki Podravci
po povratku nisu se snalazili i često su bježali u samoubojstvo. Ovi
naši Hrvati odvojili su novaca svrhom da podignu u svom selu
kameni križ, tako ga imamo pri ulazu u Brlobaš i pred lukoviškom
crkvom.
No, da nastavimo s interpretacijom tih zanimljivih predaja, kakve
se iznimno zapažaju u drugim krajevima napučenim hrvatskim živ -
ljem. Mogla bi to biti primjerice i kazivanja o kovaču, mitološkom
junaku, koji u hrvatskim predajama ima istaknutu ulogu, dovodi se
u vezu s Bogom, čiji je pomoćnik, a njegove majstorske vještine u tra-
diciji europskih naroda, dakako i u Hrvata, naslijedit će Isus Krist,
koji postaje pravi majstor nad majstorima. On će tako potkovati konja
da će mu prije odsjeći nogu i zabiti potkovu te zalijepiti konjsku nogu
natrag, gdje je i bila. Vidjevši to kovač, koji je dao ispisati na tablicu
svoje radionice majstor nad majstorima, međutim neće uspjeti.
Kovač u predajama drvljanskih Hrvata živi vječito.

„Jedan čovek nekada, već jako star bio, preko višega je star bio, i
zakivanjio (zaželio) od Boga da dalje ne bi rad, ne bi števo živet...
Nemoćan, slab je, već samo ko tenja (sjenka) živel na svetu.

30