Gdje god živio – ako si rođen ovdje, ovamo pripadaš dovijeka – bio je moto Dana Santovaca u okviru kojega su se prisjetili znamenitih osoba, okupili Santovce sva svih strana koje korijeni vežu za rodno selo, ali se već rijetko vraćaju, ponajviše zbog toga što već nemaju roditelje, bake, djedove, nemaju se kome vratiti, a dolaze godišnje jedanput, obično na dan Svih svetih, kako bi zapalili svijeću i položili cvijeće na grob svojih pokojnih.
Kako je nekada župno proštenje okupljalo santovačke obitelji, koje su na taj dan ugostile svoju rodbinu i prijatelje, tako je cilj bio da to bude povod za okupljanje, a organizirana je izložba o čuvenim osobama rodom iz Santova koji su nas zadužili svojim životom i djelom. Konačno, oni su TI koji pridonose jačanju lokalne, ali i nacionalne svijesti mjesne zajednice višenacionalnog naselja, što Santovo čini prepoznatljivim do danas. Jer svijest o pripadnosti nekoj zajednici, napose užoj, mjesnoj, ne čine ulice, zgrade, nego ljudi koji su živjeli i koji žive u njemu. Stoga je uistinu hvalevrijedan poticaj mjesnog poduzetnika kome su se priključili pojedinci, ustanove i udruge, ali na prvi poziv odazvali gosti, sudionici, umjetnici, glazbenici, športaši i mnogi drugi. Bio je to prvi pokušaj sa željom da Dan Santovaca s proširenim, obnovljenim sadržajem ubuduće postane tradicijom.
Nedavno je održan već tradicionalni susret Kaćmaraca i pjevačkih zborova na tamošnjoj Vodici, koji je također okupio Kaćmarce i sve one koji danas žive daleko od svoga rodnog mjesta, kako bi se zajedno družili, veselili, njegujući ono zajedničko, podrijetlo što ih veže za svoj zavičaj i rodno selo.
Koliko su takva okupljanja omiljena, potvrđuje nam i Županijski hrvatski dan, Spomen-dan biskupa Antunovića u Kalači, koji već desetak godina okuplja bačke Hrvate, a ove će se godine prirediti 24. kolovoza, kako bi se prisjetili svoga velikana, preporoditelja podunavskih Hrvata, čije ideje, život i djelo i danas služe kao putokaz za očuvanje nacionalne svijesti, kulture i posebnosti koje pridonose očuvanju kolektivnog pamćenja na kojem se temelji kolektivna svijest zajednice koju čini svjesni pojedinci. Stoga ne smijemo zaboraviti svoju prošlost, svoje korijenje, jer narod, zajednica koja ne poznaje svoju prošlost, ne priznaje sve ono što je povezuje, nema ni budućnosti. Nema temelje na kojima može graditi budućnost, njegovati, čuvati i jačati svoju samobitnost.
S. B.
