Ovih sam dana lutajući na svjetskoj mreži, naišla na neke zanimljive podatke o najsretnijim zemljama svijeta. Istraživanje o tome u kojoj se zemlji ljudi osjećaju najviše sretnima, provela je ugledna svjetska agencija Gallup. Provela je anketu na tisuću ljudi u 138 zemalja svijeta, tražeći od ispitanika da kažu jesu li prethodnog dana iskusili različite »pozitivne osjećaje« – jesu li osjetili zadovoljstvo, smijali se, dobro se odmorili, bili tretirani s uvažavanjem, naučili nešto novo ili radili nešto zanimljivo.
Treću godinu zaredom na prvome se mjestu nalazi Paragvaj. Tada sam sa znatiželjom potražila informacije o toj zemlji, zbog čega su tamo ljudi tako sretni? Možda im je životni standard tako dobar, jer u današnje vrijeme mnogi u našoj zemlji sreću tumače raspolaganjem materijalnih dobara. Možda je u toj zemlji visok životni standard? Prevarila sam se u svojoj pretpostavci zemlje. U njoj mnogi žive u siromaštvu. Pronašla sam podatak da je vrlo nizak zdravstveni standard, još uvijek mnogi ne znaju pisati, čitati, našla sam filmove gdje ljudi žive pokraj odlagališta smeća i žive od otpada u velikoj prljavštini. Neka djeca s pomoću odraslih od smeća su napravila glazbala kojima sviraju, čak je utemeljen i orkestar. Paragvaj je dokaz za to da se sreća ne može postići bogatstvom. Među prvih pet najsretnijih zemalja jesu i Panama, Gvatemala, Nikaragva i Ekvador, a jedina zemlja među prvih deset izvan regije Latinske Amerike jest Danska, na osmome mjestu. Dakle, prema tom istraživanju, zemlje Latinske Amerike najsretnije su na svijetu, a kako Mađarska i Hrvatska? Začudila sam se da je Mađarska na 72., a Hrvatska na 122. mjestu. Za Mađare se uvijek govorilo da su malo bezvoljni ljudi , pa možda 72. mjesto nije ni tako loše, ali da su Hrvati na dnu ljestvice, tom se vrlo čudim. Zar su stanovnici Hrvatske toliko nesretni? Zar su toliko nezadovoljni oni koji žive u jednoj od najljepših zemalja svijeta, s mnoštvom prekrasnih prirodnih bogatstava? Znam da u njihovu slučaju još uvijek treba misliti na one traume koje su pretrpjeli u Domovinskom ratu, ali možda ipak nije to najveći uzrok lošeg rezultata, od tada je već prošlo dva desetljeća.
Svrha je našega života traženje sreće, a kada otkrijemo koji su čimbenici koji vode k sretnijem životu, ustanovit ćemo da traženje sreće donosi sreću i drugima. Što je ustvari sreća? Sreća je svjesnost da smo sretni, svjesnost o tome da upravo bivamo, živimo. Sreća je tijek i put, a ne cilj. Mnoštvo izreka imamo o tome što je sreća, a meni se najviše sviđale ove: Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje. Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtijevamo od sebe, malo od drugih. Da bismo postali sretniji, malo se moramo potruditi i sami.
Bernadeta Blažetin
