Page 175 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Gregor Papuček

Zabludjeli

Zablúdený

Nad plodnim poljima
gdje cvjetaju makovi sneni,
gdje vita raž
stasa iznad mene,
gdje sam tumarao
sve dok ne izgubih sebe
uvijek sam našao
neku stazu
koja me povela vjerno
za čas tili,
u naručaj majci.

Uzane trake
travnjakom obrubljene
u njima slutih
tajnovite crte zemljine.

Dorastao sam
razlomljenim snovima znam
tu na korov miriše
i oko mene
ječam je pokošen
i sve više
crna su sijena
polja zaparložena
mučno boli uspomena.

175