Page 174 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku
P. 174
Razrješenje plamena
Rozdúchot’ stemeký plameŭ
Ljepoto moja, sumorna si
ali tebi i tuge dobre stoje.
Ipak da te sa dna duše ljubav krasi
bilo bi vjeruj mnogo bolje.
Nježno i znatiželjno napadanje
pogledalo je u dno tvoje duše.
Kakvi su to krajevi zatišja i varanja
u kojima se ne rađaju ruže?
Nešto svatko nosi u dubini duše.
Uzalud ga ohrabruje java
kada mu od toga smjelost iščezava.
Razoružajmo ustručavanja, nek se ruše
raspirivanjem plamena koji tinja
pod prokletstvom u našim naručjima.
174
