Page 126 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Uoči blagdana

Ljudi najčešće ni sami ne znaju
U nježnoj, toploj, iskrenoj riječi,
Koja i najteže rane zna da liječi,
Kolika je radost i ljubav sazdana,
Kad god nježno zaleprša, poput pahulja
Usred prosinca, oko Božića,
Uoči najslavnijeg nam blagdana.

Te milozvučne melodije nedostaju
Kad prosjački dlanovi strše trajno,
A kolone svijeta prolaze nehajno.
Neimaština nadire sa svih strana
Bez samilosnog treptaja, okorjelo,
Usred prosinca, oko Božića,
Uoči najslavnijeg nam blagdana.

Uz dobru, iskrenu poruku i želju
Snošljivija je bolest pa i siromaštvo
Zaboravljenost, beskućstvo, progonstvo,
Bezdomovinstvo, bezbudućnost pa i žalost,
Što katkad iz ljudskog srca izranja
Usred prosinca, oko Božića,
Uoči najslavnijeg nam blagdana.

Gradovima, selima, poštari revno kruže,
Rođama, prijateljima dijeleć dobre želje,
Da zdravlje, sreća, blagostanje i veselje
Niče poput lucindanskog jedra žita,
Čestitke noseć na ukrasnim karticama,
Usred prosinca, oko Božića,
Uoči najslavnijeg nam blagdana.
126