Page 125 - Marko_Dekic_Pruzi_mi_ruku

Baš ko u doba rata –
Mojom je zemljom cijelom
Jeknula simfonija mira
Pretačeći se u burno more
Ljudstva, ko brat do brata,
Ruke žuljave, tvrde
Radničke i seljačke,
Hvatajte se gordo,
Dižite zastave ranjene,
Zastave znamene.

Minuše svibnji straha,
Kolona bezbrojna kroči
I betonski odzvanja.
Očevi, majke,
Braća i sestre,
Starost i mladost skupa
Osmijehe svoje dijeli
Na svibanjskome suncu
Prepunog radovanja,
Iskrenog nadanja.

U snagu nadmoćnog puka,
Da će jednom ceste,
Polja i doline,
Šume i planine,
Staze do beskraja
Lepršat u cvijeću,
Mahat zelenilom
Tom vječnom zastavom
Slobodarskog svibnja,
Ljudskom pramaljeću.

Budimpešta, 1977.
125