Page 38 - Kalendar_2021

Beč. Isprva je glavnom vojskom htio udariti na Jegar, ali kad je dobio vijest da je
hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski kod Šikloša razbio jednu tursku četu, krenuo je
ravno prema Sigetu. Obranu grada i dvorca vodio je Nikola Šubić Zrinski. Siget se
dijelio na novi grad, stari grad i na dvorac. Gradovi i dvorac bili su spojeni mosto-
vima, glavnu obranu pružala je močvara potoka Almaša, koja ga je pretvorila u
otok (Sziget). Najjači je bio dvorac, u kojoj je stajala i kula s barutom za topove.
Doznavši da su Turci na domaku, Nikola Šubić Zrinski skupio je svu posadu i za
oružje dorasle građane. U unutarnjem dijelu staroga grada prisegli su mu vjer-
nost i poslušnost do smrti. Osim njih, na poziv pritekoše u pomoć i hrvatske
vojskovođe sa svojim borcima: Petar Bartašić, Petar Farkašić, Lovro Juranić,
Nikola Kobač, Juraj Lukčić, Jure Matijaš, Stjepan Oršić, Petar Patašić, Juraj Hr-
vat-Radmanović, i drugi. Nikola Šubić Zrinski pred braniteljima prisegao se slje-
dećim riječima: „Ja Nikola Zrinski obećajem najprije Bogu velikomu, zatim nje-
govu veličanstvu, našemu sjajnom vladaru i našoj ubogoj domovini i vama
vitezovima, da vas nikad ne ću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro
i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!”
Opsada Sigeta počela je 7. kolovoza kada su Turci započeli udarati novi grad. Novi
grad, kako je bio slabo utvrđen, nije se mogao dugo braniti, pa su ga borci već 9.
kolovoza morali napustiti i spaliti ga, te uzmaknuti u stari grad, ali deset dana kas-
nije i stari je grad pao, pa su se branitelji povukli u dvorac. U borbi je poginulo
puno branitelja, ali i Turci su imali do 3000 mrtvih. Osobito je krvava bila borba za
stari grad. Nakon pada staroga grada Turci su neprestano, danju i noću, kroz više
dana pucali topovima tvrđu te mu bedeme na više mjesta razvalili. Veliki vezir
Sokolović 26. kolovoza odredio je opći juriš. Taj su juriš branitelji suzbili, pri čemu
su ugrabili dvije turske zastave, te ubili egipatskoga namjesnika Alipašu i zapovjed-
nika topništva Aliportuka. Još je žešći bio juriš 29. kolovoza, na godišnjici mohačke
bitke. Sam sultan Sulejman, premda već teško bolestan i nemoćan, zajašio je konja
i pokazao se vojnicima, da ih ohrabri. Unatoč svemu junački branitelji suzbijali su
sve navale od jutra do mraka. Zatim su napadači počeli kopati lagume da na taj
način razvale tvrđu. Od 2. rujna kopali su pod bastionom, zvanom „brdo”, pa ispu-
niše lagum drvom, slamom i barutom. Branitelji su Turke doduše opet suzbili, ali
kad je vjetar dunuo, te se tvrđa zapalila, morali su ju prepustiti Turcima, pa se osta-
tak posade sklonio u unutarnju čest dvorca. Međutim sultan Sulejman II. već je 4.
rujna umro, ali veliki vezir Sokolović, da se vojska ne bi pobunila, zatajio je sultano-
vu smrt svima te je prigodom juriša 5. rujna namjestio mrtvo Sultanovo tijelo na
stolac, uz prozor njegovog šatora, kao da živ gleda svoje borce.
Ali se ni Zrinski nije više mogao dugo držati u unutarnjoj česti tvrđe. Imao je uza
se jedva 500 branitelja. Kad su k tomu Turci 7. rujna već od rane zore stali na osta-
tak dvorca bacati ognjene strijele i lopte, te ga zapalili, uključujući i stan Zrinskoga.
Kada se zatim čitava turska vojska spremila na juriš odlučio je da će radije iz grada
provaliti i junački poginuti, nego u tvrđi kukavno izgorjeti. Provalu je iz razrušenog
dvorca preživjela samo nekolicina branitelj. Pao je Nikola Šubić Zrinski, a uz njega
i Vuk Papratović, Lovro Juranić, Petar Patačić i mnogi drugi.
Zajednička i dugogodišnja borba mađarskog i hrvatskog naroda s osmanskim
osvajačima ostavila je dubok trag u povijesti obaju naroda.
dr. sc. Jakša Ferkov

34 2021 HRVATSKI KALENDAR