Page 37 - Kalendar_2021
P. 37

Na blagdan sv. Ivana Gla-
                vosjeka, 29. kolovoza 1526.
                godine, mađarska se vojska
                svrstala u bojni red, udalje-
                no oko 7 km od Mohača i
                oko 4 km od Dunava. Na
                čelu vojske s lijeve i s desne
                strane stajala je oklopna ko-
                njica, u sredini najamnička
                pješa dija, a u drugom redu,
                uz kralja Ljudevita, stajale
                su pješa dijske i konjaničke
                trupe. U turskom su ratnom
                poretku s lijeva stajali Ru-
                menljani, s desna Anodolja-
                ni, a u sredini pod rukovod-
                stvom Sulejmana janjičari i
                spahije, a ispred njih su bili
                postavljeni topovi. Zbog
                blata osmanska se vojska od
                Karašice kretala jako sporo.
                Rumenljani su prvi, oko
                podne, stigli na bojište. Sul-  Kaciga i sablja Nikole IV. Zrinskog izložena na izložbi Ars et Virtus,
                tan je boj odložio na sljedeći   Hrvatska – Mađarska, 800 godina zajedničke kulturne baštine
                dan i izdao naredbu za ta-
                borovanje. Pošto je Tomorijev plan bio da u grupama, postepeno, uništi osman-
                sku vojsku, uočivši da su turske trupe još u pokretu, odlučio se upustiti u oružani
                sukob. Oko tri sata popodne napad desnog krila prisilio je na bekstvo Rumenlja-
                ne. Srednja pješadija pa kasnije i drugi red pješadije započeo je napad na janjičare,
                ali umjesto proganjanja, desno se krilo povuklo, a pješadija i drugi red napali su
                janjičare i aritljere, koji su svojim puškama prouzročili veliku štetu. Pošto su se
                kasnije i na lijevoj strani morali upustiti u borbu s Anadoljima, Tomorijev je plan
                propao.
                  U drugoj etapi bitke, ni pješadijski srednji red, ni s kraljem pozadi stojeća rezerva
                nije mogla probiti obrambeni red janjičara i topova. Poslije povlačenja, desno ko-
                njičko krilo opet je krenulo u napad, ali je napad suzbijen i konjica je natjerana na
                bijeg. Najduže se borila najamnička pješadija i najviše je njih palo u borbi. Bitku kod
                Mohača koja je trajala oko podrug sata mađarska je vojska, u čijim je redovima bilo
                dosta Hrvata, izgubila. Gubitak je bio jako velik: na bojnom polju poginulo je oko
                15 000 kršćanskih boraca među kojima je bilo i sedam biskupa, a kralj Ljudevit II.
                utopio se u potoku Csele.
                  15 godina nakon mohačke bitke, u 1541. godini, osmanska vojska osvojila je Bu-
                dim i Peštu, a ratna se linija između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva
                razvila na središnjem dijelu Mađarske, gdje se borba vodila još jedan i pol stoljeća.
                  Trideset godina poslije mohačke bitke, 1. svibnja 1566. godine, pobjednik, sul-
                tan Sulejman II. (Veličanstveni), s velikom je vojskom opet krenuo u pohod na



               2021 HRVATSKI KALENDAR                                                   33
   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42