Page 30 - Kalendar_2010

Pozdrav čitateljima

Već je postalo tradicijom da uoči Nove godine, na ovome mjestu pozdravljamo široki krug
čitatelja Hrvatskoga kalendara, i preko njega sve Hrvate. Izlaženje kalendara znači da je
ponovno prošla jedna godina, i onda ako je ta godina donijela ono što smo od nje očekivali,
ne žalimo da smo postali za još jednu godinu stariji.
Nedavno kada sam kod Mame pročeprkao na tavanu, našao sam jednu staru papirnatu
kutiju u kojoj su moji roditelji kupili prvi hladnjak. Ta kutija sada čuva moje školske knjige,
od prvog do osmog razreda, te nekoliko starih kalendara. Sjećam se da su ti kalendari bili vrlo
čekani i cijenjeni u svakom domu, bili su probušeni u kutu i visjeli na zidu kuhinje. Počeo sam
ih listati, najprije sam pregledao kalendarski dio i bilješke ispod. Imena svojih bližih, rodbine
i prijatelja bila su podcrtana ili zaokružena. Gledajući fotografije, čekao sam kad i u kojoj ću
godini prepoznati neka poznata lica. I tako u kalendaru iz l971. g. prepoznao sam Milana
Popovića i Stipana Geošića iz Lukovišća. Najinteresantnije za mene bile su bilješke o svako-
dnevnim teškoćama obitelji i o stanju gospodarskog imanja. Nekada je ta knjiga bila vrlo če-
kana, čitana i možda jedino čitano štivo u našim kućama, koju su čuvali godinama u ormari-
ma i na tavanima. Nedavno je umrla jedna bakica koju sam poput mnogih dobro poznavao jer
je bila poznata kazivačica starih balada. Njezina unuka mi je poklonila njeno najčuvanije
blago, kalendare tiskane prije trideset godina. Prelistavši ih, shvatio sam da sve do osamde-
setih godina naši su kalendari bili zrcalo svakodnevnih zbivanja. Vodeće su teme bile: kongre-
si, izjave lidera, poneki zapis o povijesti, nekoliko pjesama i dječji kutak. Kalendar nam je dao
stvarnu sliku života Hrvata u Mađarskoj – plesali smo, bili smo zadovoljni, nismo imali
nikakvih problema, a stigli smo i do danas kada se suočavamo s nizom neriješenih briga o
kojima je krajnje vrijeme progovoriti.
Najčešće sam srijedom u Croatici kada je već tiskan Hrvatski glasnik i pripremljen za
poštu, pa imam čast biti među prvim čitateljima. Poznati su mi i ostali manjinski listovi i
svaki put zaključujem da je naš Glasnik među prvima. Najviše mi se dopada odmah na prvoj
stranici komentar, i onda ako je kritičnog tona, i članak glavne urednice koja je katkad oštrog
stila. Znam da većina čitatelja najviše voli čitati o događajima koji su se zbili u njihovoj
okolici – to su članci većinom pozitivnog prizvuka – i na fotografijama prepoznati poznata
lica. Međutim problemi s time neće nestati niti biti riješeni. Veseli me izuzetno bogat kul-
turni život Hrvata u Mađarskoj, ali me poslije strašno razočarava neznanje hrvatskoga jezika,
npr. za vrijeme čestitke većina izvođača me ne razumije, i što je još gore, ne razumiju tekst
otpjevanih pjesama.
Uglavnom se radi o mladima, osnovcima i srednjoškolcima te studentima, i postavlja se
pitanje: a što to rade naše škole? Ponajprije mislim na škole s dvojezičnom i predmetnom
nastavom. Što rade naši učitelji i nastavnici u tim školama za koje i država i mi izdvajamo
znatna sredstva, i što rade s tim sredstvima naši načelnici? Trebamo naglasiti da bez podrške
obiteljskog doma i oni su nemoćni iako većina ustanova pošteno odrađuje svoj posao. Ne tre-
bamo tražiti krivce, nego pogledati u sebe i sve učiniti da ono bogatstvo koje su nam ostavili
naši preci prenesemo našim mladima, jer dobar primjer se slijedi. Počnite odmah, budite
pretplatnici Hrvatskoga glasnika, kupujte i čitajte Hrvatski kalendar kako su to činili vaši
preci od Bačke do Gradišća.
Dragi čitatelji, želim vam prelijepe predstojeće blagdane i berićetno novo ljeto.
Mišo Hepp
predsjednik Skupštine Hrvatske državne samouprave

30 Hrvatski kalendar