Page 64 - Grobja_i_grobovi

Magyarsarlós – Šaroš, baranjski Šokci selo nazivaju Šaroš, arhivski spi-
si Šoroš. Riječ je bez ikakve veće promjene omogućila promjenu na Sarlo
82
(srp.), a početkom 20. stoljeća postaje Magyarsarlós. Povelje naselje spo-
minju već godine 1018. kao Sarlawodus, no nije dovoljno potvrđeno da je
svoje ime dobilo od zanimanja kovača srpova. Ime Sarloswodus nas upu-
ćuje da su stanovnici naselja bili vjerojatno Slaveni. Šarloswodus znači vodu
koja pomaže ženama da ostanu trudne. Bivši izvor u polju bio je poznat
po liječenju raznih bolesti. Poslije istjerivanja Turaka izvor pripada semelj-
skom polju. Šarlas može označiti i različite boje zemlje. Zorlos (zor, pogled)
znači istaknutu zgradu koja je služila za opažanje. To je bila slavenska tvr-
đava od zemlje. Njeno mjesto nalazi se od sela na istok, na njivi koja se zove
Košvar, što znači tvrđava. Iz tog dijela pogled je bio vrlo dobar. U tim stolje-
ćima slavenska tvrđava imala je značajnu ulogu jer se nalazila kraj puta koji
vodi od Pečuha do Mohača. Pripadala je obrambenom sustavu baranjskih
tvrđava. Vjerujući u ljekovitost te izvorske vode, narod okolnih sela je više
od dva stoljeća posjećivao to mjesto. U Šaroš su iz toga razloga dolazili Šok-
83
ci iz Vršende, Katolja i drugih naselja. Pečuška je biskupija 1766.–1799.
g. odredila pregled izvora jer mnoštvo naroda odlazi na proštenje. Crkva
nikad nije priznala moćno liječenje vode, ali narod to nije uzeo u obzir.
Pečuško državno dobro je 1950-ih godina izvor bušenjem produbilo i vodu
upotrebljava za napajanje stoke. Od tada nitko ne posjećuje izvor niti se
održava proštenje, koje je sam narod održavao bez sudjelovanja svećenika.
Naselje od 1332. do 1335. papi plaća desetinu od 20, 33, 16, 60, 7 i 25 dena-
ra. To dokazuje brojnost stanovništva. Crkvu su sagradili Slaveni. Sveti Stje-
pan kao kralj darovao je selo opaticama Veszprémvölgyi. Kada su morale
napustiti samostan, preselile su se u Šaroš da bi bile u slavenskoj sredini.
U selima gdje su stanovali Slaveni povelje svuda spominju crkvu. To nam
govori kako nije bio mali broj svećenika koji su sudjelovali i u vjerona-
učnom radu među Mađarima. Seoska crkva preživjela je tursko osvajanje,
toranj je još postojao 1733. godine. Turci, turska osvajanja bili su glavni
uzrok migraciji Šokaca u južna područja Mađarske. Pozivajući se na sokola

82 Detaljnije vidjeti, Đuro Šarošac – Ivica Đurok, Baranjski Šokci-Šokci u Mađarskoj, isto.
str. 30.
83 O tome, kao anegdoti i stvarnosti više puta nam je govorila pokojna teta Anica Barjak-
tar, rođena u Semelju i udata u Vrešendu.
62