Page 43 - Grobja_i_grobovi

đivanja urbarijalnih dažbina, poreza 1785. g. u Santovu je bilo sedamdeset
zemljišta sa 144 gazde i 43 želira. O nacionalnoj pripadnosti istih nemamo
točne podatke iz toga doba. Uloga franjevaca u životu Hrvata bila je izni-
mno važna u životu Šokaca i drugih hrvatskih subetnciteta. U Santovu fra-
njevci su djelovali do 1749. g. kada su svjetovni svećenici preuzeli dušobriž-
ničku dužnost. Točne podatke o Šokcima ni franjevci nisu imali u Santovu.
Znamo o crkvenim matičnim knjigama iz godine 1715. kada je osnovana
župa u Santovu, ali prvo spominjanje santovačke župe je iz godine 1419. Iz
tih dokumenata imamo podatke o stanovnštvu naselja ali ti podaci nisu u
svakom pogledu točni. Prema crkvenim knjigama, točnije temeljem popisa
crkvenih nadzornika godine 1810. Santovo je brojilo 3 212 duša. Poslije
65
revolucionarnih zbivanaj u Italiji, Mađarskoj i u nekim drugim zemljama
godine 1851. Santovo je brojalo 2 700 rimokatolika i svega 25 pet židova.
Krajem stoljeća, godine 1890. u selu je živjelo 3 375 duša, broj Šokaca bio je
1 915, broj Mađara 1 336, broj Slovaka 41, a Nijemaca, Švaba po subentitetu
bilo je 35. Temeljem tih podataka jasno se vidi da u to vrijeme osim nave-
denih narodnosti drugi entiteti još nisu živjeli u Santovu.
Glede povijesti Santova, prije svega glede društveno-političke, sociološ-
ke te naravno religijske povijesti Šokaca godine 1899. dogodila se iznimno
važna stvar u životu santovačkih šokačkih Hrvata. Krajem druge polovice
19. stoljeće većinsko stanovništvo Santova činili su Šokci. Promjene u druš-
tveno-političkom sustavu, povlačenje nekih stečenih prava narodnosti
66
prouzrokovalo je i povećanje broja Mađara u Santovu. Unatoč specifi čnim
natalitetnim i mortalitetnim karakteristikama broj Mađara povećao se prije
svega zahvaljujući migracijskim karaktersitikama, te demografske prilike
na povećanje u manjoj su mjeri utjecale na promjenu etničke strukture od

specifičnosti migracije. S povećanjem broja Mađara u Santovu mađarsko
pučanstvo počelo je zahtijevati sve veća prava u crkvi, u crkvenoj zajednici
te tako i u samoj etnički podijeljenoj zajednici naselja. Šokci i Mađari su-
kobili su se oko uporabe jezika u crkvi a došlo je i do inih sukoba između
šokačkih Hrvata i Mađara u Santovu. Mađari su zahtijevali, tako reći silili

65 U mađarskom revolucionarnim zbivanjima, na strani revolucionara bilo je i Hrvata, ne
samo među čelnicima nego i među običnim vojnicima.
66 Tzv. Eötvös–Deák jezični Zakon iz g. 1867. pozitivno je utjecao na opću narodnosnu
politiku ali nekoliko godina kasnije uslijedile su restrikcije i povlačenje stečenih prava na-
rodnosti.
41