Page 15 - Franovics_Revfalu_90
P. 15

révfalu tördelt javított-ujra2_Layout 1  2015.05.22.  14:58  Page 13






                   Strasti – ribolov– zaboravljena gurmanska slast
                                    „piškori na zelju”


              A kada sam kao sakupljač narodnih predaja ponovo svratio u to seoce
              skriveno među krošnjama drveća pored Drave, čiji seoski hatar pro-
              sijeca kanal Korčina, nekoć pun riba, koje su za vrijeme mriješćenja,
              – od kraja veljače i ožujka, kada popusti zub vremena i bradata zima
              odlazi u zapećak da se već jednom dobro ogrije – u jatima doplivale
              čak do mog sela Lukovišća. Riblje ženke su instiktivno znale kuda
              trebaju otplivati i u kojim plićacima kanalića Mlake i Pujkova trebaju
              postaviti svoja jajašca, koja su potom riblji mužjaci oplodili, instik-
              tivno pobrinuvši se za svoje potomstvo da se izliježe mlađ, dabome
              daleko od matične rijeke Drave.
                Bivalo je da je voda u kanalu naglo pala, a ribe – ponajviše „šćuke”
              (štuke), „belke” (kesege) i „crijenperke”, šarani, bulježi, linjaki i
              „somi” (somovi) – nisu se mogle više vratiti u Dravu, te su postale
              plijen „halasa” i ribiča koji su ih vješto lovili u mrežu (u lukoviške
              „kurjake” ili martinačke „vrške”) a vodu udarali od šiba „slibića”
              izdje lanih „basačima”, odnosno „bacačima”, ili pak su oštrim ostima
              vješto pogodili ribu, dabome, znalo se dobro jer je u genima pod-
              ravskog čovjeka kako navući omču od drota na u vodi boraveći svoj
              plijen, obično na štuku, koja je upravo vrebala na svoju žrtvu a postala
              je i sama žrtva. Pored pravila velika riba pojede manju ribu, eto, mogli
              bismo reći čovjek pojede svaku ribu. Riba se je mamila još i udicom
              za koju su trebali zdravi, odmoreni živci, a za što ja nisam imao ni
              opremu ni strpljenje. Volio sam ribu loviti košarom („korpom”) ili
              golim rukama podjednako, bivalo to ponajviše u ljetnim danima, još
              kao dječak, što je sada postala priča za mog unuka. Još kao dječurlija
              boravili smo na kanalu ili na Ciglani, dabome u vodi, no i pored nje
              sunčajući se ili se bezbrižno valjali u plićacima, zvanima „toplice”,
              bare. Išlo se u ribolov i kada je voda zahladila, ako se doznalo za
              sigurni plijen. Priča se kako su u stara vremena od vrbinog pruća

                                                                            13
   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20