Page 14 - Franovics_Revfalu_90

révfalu tördelt javított-ujra2_Layout 1 2015.05.22. 14:58 Page 12

Gospa sedi okrunjena,
Puna duha napunjena,
Spasitelja porodila.
Spasi, Bože, dušu moju,
Ko no sveto telo svoje
Amen.

I pučka pobožnost živi u podravskom čovjeku, kao i čvrsta volja
za ljepšim životom za kojim se uvijek traga.

„Rapšic” koji je tamanio grofovsku divljač

Ovdje sam vodio ugodne razgovore s mještanima, tako i sa bačo
Pavom Silovićem. Bio je domazet („prizetio se”) u Drvljance, rodom
iz Potonje 1903. Upoznao sam i njegovog sina Minu, rođenog u
Drvljancima 1923. godine, koji su se još, kao posljednji Mohikanci,
držali svoga stečenog imanja i naslijeđene djedovine („jočevine”) u
pitomoj Podravini.
Bačo Pavo pričao mi je kako je za vrijeme organiziranja poljopriv-
rednih zadruga, krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, pobjegao
kod svoje rodbine u Brlobaš, dočekavši da agitatori napuste selo i nije
htio nikako stupiti u kolektiv. Vremenom možda se predomislio,
naime nije bilo drugog ishoda, a živjeti se moralo. Duhoviti i nasmi-
jani bačo Pavo govorio mi je živahno, kao da se u datom trenutku
zbilo sve ono o čemu slatko priča, priznavši čak i to da je bio krivo-
lovac („rapšic”) i kradomice tamanio divljač šeljinskog grofa Draš-
kovića. Na moj malo neobičan upit „Bilo je mesa dosta?”, starac mi
reče da ne samo za njegovu ’družinu’ (obitelj), „već za celo selo! Što?!?
Celo selo bi se najelo mesa!” Bilo pa prošlo, vjerovali mi to ili ne. No,
ja nisam dvojio u istinitost njegovih riječi već sam se, moram priznati,
gromoglasno nasmijao.

12