Subota je, sjedim uz radni stol s upaljenim računalom i lutam brojnim internetskim stranicama, koje mi nude kolone ljudi, žice, prepucavanja, izbore, prirodne katastrofe, vjerske obračune i zatvorene zelene granice. Pomalo je prohladno ovo kišovito vrijeme, tjedan dana već kiši, i unatoč centralnom grijanju uvlači se u pore, križa i hladi noge. Kako je tek onima koji su na granicama čekajući da ih prijeđu, na putu dugom, a do cilja ne znaju hoće li doći. A što je cilj? Migrantska kriza drma Stari Kontinent, već godinu dana ne prestaje, a mi, zemlje u kojima živimo, upravo smo na putu između istoka i zapada. Uvijek na putu kojim «karavane prolaze».
Već dvadesetak godina govorimo o Europskoj uniji, zajednici obećanja i spasa, prije svega gospodarskog blagostanja. Mađarska je njezina članica već deset godina i pet mjeseci, Hrvatska dvije godine i tri mjeseca, obadvije pripadaju obitelji od 28 punopravnih članova. Jedna je u Schengenu, a druga ne, obadvije s vanjskim granicama sa zemljama koje nisu članice EU-a. Mađarska je u noći s petka na subotu zatvorila granicu prema Hrvatskoj. U Hrvatskoj je izborna groznica, izjednačena borba pretendanata na pozicije vlasti, o čemu će hrvatski građani donijeti odluku 8. studenoga.
Kada je nastajala Europska unija, njezini pravni okviri nisu ni sanjali milijunski priljev migranata i izbjeglica, nije se mislilo na neslogu među državama članicama. Turska ovih dana pita Europu, zašto ona još uvijek nije članica Europske unije. Mađarska je žicom zatvorila granicu prema Srbiji, a sada i prema Hrvatskoj, Hrvatska je članica EU-a.
Migranti dovode u pitanje proklamirana prava EU-a na azil i zaštitu temeljnih ljudskih prava i europskih vrednota, ona se žele štititi njihovim ograničavanjem? Da, to je stvarnost? Nije sigurno da je u toj stvarnosti onaj koji ima probušene cipele zaslužuje nove baš na europskom kontinentu. Atribut su države i njezine granice, ako želi sačuvati svoju državnost, država treba moći nadzirati svoje granice. «Ni prosječna europska država nije, nažalost, sposobna djelovati kao puni međunarodni subjekt, a možemo se samo pitati bi li države poput Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Grčke i drugih bile sposobne same se nositi s ovim izbjegličkim valom koji još traje. Mislim kako je jasno da za to ne bi bile sposobne», kazao je ovih dana jedan slovenski političar.
Mađarska je 17. listopada uvela privremenu mjeru suspenzije šengenskog sustava, čime je uveden granični nadzor dokumenata koji se provodi na granici sa Slovenijom (Slovenci su slično prema Mađarskoj uveli sredinom rujna, ukinuli ovih dana). Sve je to u skladu sa šengenskim pravilima. Slovenija ne odobrava zatvaranje mađarske granice s Hrvatskom, jer od subote migranti se iz Hrvatske usmjeravaju u Sloveniju te dalje prema zemljama EU-a. Austrija i Njemačka još su otvorene za primanje migranata. Ako one zatvore granice za prijam migranata i izbjeglica, to će učiniti i Slovenija.
Očito je kako EU hitno potrebuje jedinstvenu izbjegličku politiku, jer žice ne rješavaju ništa. Svi ćemo podići žice i staviti policiju i vojsku na granicama, iz dana u dan sve je više zagovornika podizanja ograda. Komentirajući mađarske mjere na granici prema Hrvatskoj, njemačka vlada izjavljuje: «Mjere mađarske strane sigurno ne rješavaju problem migracijsko-izbjegličke navale. Za takav potez u ovom trenutku ne postoji nikakva nužnost. Ove su mjere protivne našim brojnim upornim pokušajima za uspostavom EU solidarnosti.»
Nisam se osjećala dobro u noći s petka na subotu, dana Gospodnjeg 17. listopada 2015. godine. Bilo mi je hladno, a nisam bila na putu i cipele mi nisu bile natopljene blatom.
Branka Pavić Blažetin
