Neposredno uoči izvanredne sjednice Skupštine Hrvatske državne samouprave, prošloga tjedna, njezin zastupnik Vince Hergović, ujedno i načelnik sela Plajgora, za ORF je izjavio kako je najvažnije da Hrvatska državna samouprava na sjednici kaže DA za utemeljenje hrvatskoga školskog centra u Sambotelu. Naime, nakon dva kruga javnih, a vjerojatno i nekoliko razgovora i iza zatvorenih vrata, HDS-ovo vodstvo kao jednu od dnevnih točaka sjednice predložiloje Obavijest o planiranom utemeljenju hrvatskoga školskog centra u Sambotelu.
Oni koje su na dva javna foruma u Sambotel pozvali HDS i sambotelska Hrvatska samouprava, na drugome su se složili kako su ZA utemeljenje hrvatskoga školskog centra u Sambotelu. S ova dva DA kreće se dalje. Slijede razgovori, dogovori oko njegova ostvarenja sa svim čimbenicima i nadležnima. Čuje se kako grad Sambotel nudi nekretnine za budući školski centar, iza projekta stoji i jedan ministar mađarske vlade koji zdušno podupire projekt, u izgledu su i europski izvori, Hrvati tek trebaju usredotočiti snage i upisati dovoljan broj djece u razrede buduće škole koja bi počela djelovati, ako sve bude teklo glatko, školske godine 2016./17. Govori se kako je to mjesto u kojem posao može naći i do pedeset osoba. Kao model djelovanja budućega hrvatskog školskog centra u Sambotelu, navodi se djelovanje hrvatskih školskih središta u Pečuhu, Santovu (obadva u HDS-ovu održavanju) i Budimpešti po njihovim nastavnim programima odobrenih od nadležnih ministarstava. HDS ovih dana kreće u pregovore s nadležnima i o mogućnostima preuzimanja Hrvatskog vrtića, osnovne škole, gimnazije i učeničkog doma u Budimpešti u HDS-ovu nadležnost od sljedeće školske godine. Bude li sve teklo prema planu, do početka školske godine 2016./17. u svom održavanju HDS će imati četiri hrvatska (dvojezična) školska centra od čega će se u tri odvijati odgoj i obrazovanje na okomici od vrtića do gimnazije, a u Santovu do osmoga razreda. A tko zna, možda se usput pokaže i ukaže potreba za daljnjim preuzimanjem škola koje se danas nalaze u opasnosti zbog maloga broja učenika. Njihovo preuzimanje kao podružnica postojećih školskih središta. Naime, kada se ovih dana govori o položaju petrovoselske škole, koja je također predala HDS-u molbu za preuzimanje u održavanje, onda se ona već sada vidi kao dio, ako se ostvari, budućega hrvatskog školskog centra u Sambotelu kao jedna jedinstvena cjelina na više mjesta, ali u HDS-ovu održavanju. Dodamo li i petrovoselsku školu prethodnom broju od četiri hrvatska školska središta, ostaju nam još tek tri dvojezične škole: bizonjska, martinačka i koljnofska. Koljnofska je u održavanju mjesne Hrvatske samouprave, što je jedinstven primjer kod Hrvata. Ostaje još dvadesetak škola u Mađarskoj u kojima se odvija nastava hrvatskoga jezika, u onima koje nose pridjev narodnosne u pet sati tjedno (u mnogima nastavu pohađa tek dio učenika škole), a u drugima u okviru satnice za strani jezik, a to je tri sata tjedno. Otprilike u ovim okvirima trenutno se kreće hrvatska školska priča u Mađarskoj...
Branka Pavić Blažetin
