Ove se godine slavi 450 godina otkako je Nikola Šubić Zrinski vodio obranu Sigeta od Turaka i pri tome poginuo sa svojim vojnicima, te si priskrbio naslov hrvatskog Leonide. Mađarska je vlada još krajem 2015., godinu 2016. proglasila Spomen-godinom sigetskoga Zrinskog. U ožujku 2016. i Hrvatski je sabor godinu 2016. proglasio Godinom Nikole Šubića Zrinskog.
Očekuje se da će se 450. sigetska obljetnica, i u Hrvatskoj i u Mađarskoj, obilježiti nizom prigodnih manifestacija pod pokroviteljstvom predsjednika spomenutih država. U Sigetu na dan pada toga grada pribivat će turski, mađarski i hrvatski predsjednik.
Rijetke su hrvatske velikaške obitelji koje su tijekom dugih stoljeća srednjeg vijeka pa sve do kraja 18. stoljeća odigrale toliko važnu ulogu u povijesti hrvatskih prostora, a junačke smrti njezinih obiteljskih glava imale i imaju, mogu imati snažnu identitetsku odrednicu. Nažalost, dvadeseto stoljeće zatomilo je sjećanja na njih u kolektivnoj svijesti i vladajućoj politici nad hrvatskim zemljama. Poginuvši 7. rujna 1566. godine, Nikola Šubić Zrinski branio je svoje posjede, ne tek Europu i Beč, koji su se našli na crti i putu turskoga pohoda. Sam se prihvatio obrane Sigeta, na udaljenosti od svega nešto više od stotinjak kilometra od njegova rodnog Zrina i sjedišta obitelji Čakovca. Zadobio je ovaj veliki vojskovođa goleme posjede u Međimurju 1546. godine, mnoge posjede u Hrvatskoj i Ugarskoj, sagradio velebnu utvrdu i bansku palaču te premjestio sjedište obitelji iz utvrde Zrin u Pounju u Čakovec. Morao se prihvatiti obrane Sigeta od prodora vojne sile s istoka koja je neposredno prijetila njegovim imanjima. Potonja stoljeća, posebice 19. stoljeće, stvaranjem načela o naciji i nacionalnim junacima, ovu su povijesnu ličnost počela svojatati dva naroda, i hrvatski i mađarski. Nikola IV. Šubić Zrinski, tvrde povijesni izvori, bio je izniman vojni strateg svoga vremena, političar i diplomat. Godine 1526. palo je Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo, počeli su krvavi sukobi za hrvatsku i mađarsku krunu, cetinski sabor pozvao je Habsburgovce u pomoć. Nikola IV. stao je na stranu Habsburgovaca. Ferdinand nagrađuje njegovu vjernost brojnim posjedima, a ranijom ženidbom sa ženom iz Frankopanove kuće Nikola IV. spaja dvije najmoćnije velikaške obitelji hrvatskih zemalja stvarajući tako golem posjed. S Katarinom Frankopan imao je trinaestero djece koje je ženidbenim ugovorima vezao s velikaškim obiteljima srednje Europe, posebice s ugarskim velikaškim obiteljima. Njegovi su potomci do pogubljenja u Bečkome Novome Mjestu 1671. godine, dakle 105 godina nakon Sigeta, uživali carsku milost iz Beča, kako bi bili zatrti, a imanja razdijeljena novim saveznicima.
Branka Pavić Blažetin
