Hrvati u Mađarskoj, odgojeni su u katoličkoj vjeri. Većina nas. Oni napučuju crkve u mjestima gdje žive i danas. U ovim predbožićnim danima još jednom smo svjedoci njihova okupljanja i na prigodnim svetim misama i hrvatskim koncertima koji se održavaju od Gradišća do Bačke. Jedna je od rijetkih župnih zajednica santovačka koja ima točan raspored blagdana, vjerskih godina i misnih slavlja na mađarskom, odnosno na hrvatskom jeziku. Mogla bi biti uzor i drugima. U našim tradicionalnim naseljima sve je manje mladih ljudi.
Oni su se trbuhom za kruhom odselili iz rodnoga sela diljem naše zemlje, Europe i svijeta. I oni su odgojeni u duhu katoličke vjere, vjerojatno i odlaze na misna slavlja u mjestima svog prebivališta nalazeći u usamljenosti velikih gradova utočište upravo u vjeri. Hrvati su u posljednjih tridesetak godina više nego ikada prije izloženi selidbama, pa tako i selidbama u velike gradove, primjerice u Budimpeštu, Pečuh, Šikloš, Sambotel, Šopron, Kanižu, Barču, Baju, Šeljin, i da ne nabrajam dalje. Kako organizirati njihova redovita okupljanja, na redovitim, ne prigodnim, misnim slavljima upravo u tim sredinama, pitanje je na koje bi trebalo što prije dati i naći konkretan odgovor. Putem razgovora s biskupijama, vodstvom mađarske Crkve, u suglasnosti sa župama... Naravno, prije svega treba postojati želja same zajednice da se rečeno ostvari, trebaju nam jake vjerske zajednice i jaka crkvena vijeća koja će znati odrediti svoje prohtjeve kako bi mogli osnažiti hrvatsku samobitnost i redovitim vjerskim obredima na materinskom jeziku u sredinama gdje žive Hrvati.
Sve poradi okupljanja. To ne ide bez rada angažiranih pojedinaca, vjernika, danonoćnoga dušobrižničkog rada, onih koji neće žaliti ni trud ni vrijeme za taj posao... Kako bi bilo lijepo kada bi se upravo na tim misama i okupljanjima listao i Hrvatski glasnik, tjednik Hrvata u Mađarskoj, dijelio vjernicima, koji vole štivo na materinskom jeziku, a nisu njegovi pretplatnici. Možda bismo tako pridobili i povećali i svoj tabor...
U ovome predbožićnom vremenu kada završavamo poslovne obveze iz 2015., i počinjemo mirisima Božića ispunjavati svoje domove, vrzmaju mi se i ove misli.
Dragi čitatelj, usporimo malo zajedno, JA i TI, razmislimo, o stvarima u sebi i oko nas u hrvatskoj zajednici kojoj pripadamo. Možda nađemo i odgovore na naša brojna pitanja, što je ono što bismo upravo JA i Ti mogli i trebali učiniti na korist SVOJE zajednice.
S ovim riječima želim Ti blagoslovljene božićne blagdane, mira, zdravlja i ljubavi u godini koja nam polako kuca na vrata. A sve u svjetlu noćne zvijezde i sjaja u štalici uz koji iz godine u godinu slavimo rađanje novoga života, maloga Božića.
Branka Pavić Blažetin
