Hrvatska državna samouprava dobila je na korištenje objekt u Vlašićima na otoku Pagu, prije deset godina. Tada smo zapisali: Šesti svibnja 2005. dan je koji će zacijelo ostati u kronici Hrvata u Mađarskoj, dan svečane predaje Kulturno-prosvjetnog centra i odmarališta Hrvata u Mađarskoj, „Zavičaja” d. o. o. u Vlašićima na otoku Pagu, zdanja koje je rezultat jedinstvene suradnje dviju država glede zaštite nacionalnih manjina, zdanja u koje je uloženo s potporom dviju vlada i sponzora (MOL INA...) više od 200 milijuna forinti, zgrade koju je 2003. hrvatska vlada dala na 20-godišnju uporabu Hrvatskoj državnoj samoupravi.
Godina je to kada mađarska vlada počinje snažnije podupirati projekt kulturne autonomije ustavom priznatih nacionalnih zajednica (tako kod Hrvata počinju planovi izgradnje santovačkog učeničkog doma, Muzeja sakralne umjetnosti u Prisiki, proširuje se pečuški Školski centar Miroslava Krleže, dobivaju sredstva za pokretanje Internetskog radija Croatica...). Danas je „Zavičaj” d. o. o. HDS-ovo poduzeće kojim upravlja ravnatelj, a Kulturno-prosvjetni centar Hrvata u Mađarskoj od 2009. je HDS-ova ustanova koja otprije dvije godine ima svoga ravnatelja. „Zavičaj” d. o. o. je u HDS-ovu sto postotnom vlasništvu u čijem Pansionu HDS već deset godina organizira ljetne kampove hrvatskoga jezika u drugoj polovini lipnja. Prvih godina u „Zavičaju” je bilo do tri kampa (čak i za srednjoškolce, čega nema već godinama), poslije tek dva, a ove godine opet tri, u kojima je tijekom 21 dan boravilo tristotinjak učenika osnovnoškolske dobi, sa svojim nastavnicima, pratiteljima, pa je tako ostvaren znatan broj noćenja... Deseti državni kamp hrvatskoga jezika i kultureodržan je u tri termina. Sudjelovanje kampu odvija se preko HDS-ova Odbora za odgoj i obrazovanje koji šalje pozivno pismo školama u kojima se u nekom vidu odvija nastava hrvatskoga jezika u Mađarskoj, dvojezičnim školama, školama s predmetnom nastavom, školama u kojima se jezik uči u obliku kružoka. Polovinu troškova boravka učenika snosi HDS iz svoga proračuna, jednako kao i troškove putovanja, a učenici su ove godine trebali uplatiti vlastiti udio od 30 tisuća forinti te 200 kuna ako su u sklopu kampa kojem su išli na organizirani izlet. Ovih 30 tisuća koji su teretili učenike, sretniji putnici su mogli pokriti i iz doprinosa svojih mjesnih ili županijskih samouprava. Naime, neke hrvatske samouprave pomažu boravak svoje djece u spomenutim kampovima, stoga neki učenici sudjeluju kampu uistinu po simboličnoj cijeni koja ne tereti obiteljski proračun. Deset godinadržavnih kampova hrvatskoga jezika i kulture. Uzmimo kako je prosječno godišnje ljetovalo dvjesto učenika, to je ukupno dvije tisuće učenika. Neka su neki boravili i dva tri puta, i onda je 1500 mladih Hrvata tjedan dana bilo u „Zavičaju”. Ne sjećam se kako je u tih deset godina u sklopu spomenutih kampova bila predstavljena neka knjiga, upriličena književna večer, „parlaonica”, okrugli stol, natjecanje u lijepom čitanju, a ako i jest, mi o tome nismo znali.
Branka Pavić Blažetin
