Page 73 - Marko_Dekic_Moja_je_pjesma

Dok zvonce zvoni...

Ljeto je, djeco, čari svoje
Najiskrenije pokazalo,
I sve što se moglo, objeručke
S užitkom vama poklanjalo.

Ljeto je, djeco, šaren sajam
U kom je igra od sveg preče,
Uz smijeh i trku dan beskrajan,
I pijesak vreo što stopala peče.

Ljeto je, djeco, oproštaj s knjigom,
I školskih klupa, razreda, zvona,
Široka cesta, plavetna duga,
I vrelo želja djece milijuna.

Ljeto je, djeco, poput majke
Što željno svoje skute širi
Da svakog od vas sreća snađe,
Da lijećete kano leptiri.

Ljeto je, djeco, miris žita
Što s polja bujnom rijekom teče,
I pjev ševice u plavetnilu,
Zrik zrikavaca, krijesnica veče.

72