Page 72 - Kalendar_2021

1911. godine zgradu čitaonice svečano su pre-
dali sebi u upotrebu pod nazivom koji smo i mi
sada prihvatili.
Već i na početku se ovdje izgradio duh me-
đusobnog poštivanja i Bunjevaca i ostalih, re-
cimo Mađara, već i zato, jer je i tada već bilo
mješovitih brakova.

– Šandore, u dvorištu na zidu čitaonice mo-
žemo vidjeti dvije spomen-ploče: jedna je pos-
većena Šokcu Dr. Miši Jeliću, „fiškalu” rodom iz Santova koji se rado i svesrdno
bavio Bunjevcima i učio ih je na izvođenje kazališnih komada, a i pomagao im
rješavati mnoge sporove; druga je postavljena u čast već spomenutoga katoličkog
svećenika Lajče Budanovića, Bunjevca. Kada si se, Šandore, uključio u život „Čita-
onice”?
– Pa, tu se moramo vratiti u moje djetinjstvo. Rođen sam na Dolnjaku u Ulici
Pacsirta (Ševina ulica/Ulica Ševe) u kući pod brojem 6. Tri su generacije živjele za-
jedno. Bunjevački smo razgovarali, molili se. I dandanas mi je lakše bunjevački
moliti se, nego mađarski. Mama mi se zvala Marta Obadović.

Moram reći – kaže mi moj sugovornik –, da sam kao dijete svake nedjelje sa svo-
jom bakom išao na bunjevačku misu u crkvu sv. Antuna Padovanskog, ujutro u 6
sati, u kojoj je na koru pored kantora bilo najmanje 40-50 Bunjevaca koji su na misi
pjevali tako da je crkva „brondila”, dok je u sredini crkve dolje bila jedna Bunjevka
izuzetnog glasa, zvala se teta Eta Cicka, nadimak joj je bio „Markucka”. Ta je tako
jako i lijepo pjevala da je zapravo bila glavni dio glasa kora dolje. U sredini crkve je
sjedila. Slušajući njezin glas, osjetio sam u srži svojeg bića tko smo mi: Bunjevci. –
rekao mi je Šandor ganutljivo. Tada su tu još franjevački redovnici bili u bajskom
franjevačkom samostanu. Gvardijan (predstojnik samostana) bio je netko iz obitelji
Đurkić, bio je Bajac. Ja sam 1950. već ministrirao pa bih ti i dandanas znao te latin-
ske tekstove reći, no neću te sada s time zamarati.
Šandor je i plesao u „Čitaonici” pa su bili pozvani i u Bugarsku, i u Rumunjsku
kod karaševskih Hrvata koji ondje, je li, žive već oko 600 godina, zatim u Francu-
sku, a kao njihovo najveće dostignuće bilo je za njih – rekao mi je Šandor – da su
sedamdesetih godina prošlog stoljeća, valjda 1975. godine, nastupili u Lisinskom u
Zagrebu na smotri folklora. To je za njih bio vrhunac i osjetio sam da je on na taj
njihov nastup najponosniji, čak mi je o tome pokazao i fotografiju na zidu Čitaoni-
ce. U Lisinskom su predstavili bunjevački žetveni običaj „Dužijancu”.
Kada mnogo puta šetam svoje pse u noći i prolazim pored „Čitaonice” vidim če-
sto da Šandor iznajmi „tuđima” zgradu čitaonice, naravno za novce. Ljudi tamo
plešu, zabavljaju se, osjećaju se dobro, a na zidu vide drveni križ s razapetim Isusom
koji je čitaonici darovao pokojni bajski liječnik Dr. Ivan Vacić. Tamo je i velika slika
s Isusom na Maslinskoj gori. Mnogo fotografija koje prikazuju Bunjevce iz prošlosti
i sadašnjost krase zidove čitaonice. One vjerojatno utječu ne samo na bajske Bu-
njevce i druge Hrvate, nego i na ostale koji se tamo zabavljaju, a to je svakako dobro,

68 2021 HRVATSKI KALENDAR