Page 128 - Kalendar_2019

dokazati treneru da je u krivu. Te godine Portland je imao najjači bekovski par,
Clydea Drexlera, Terryja Portera, Jeromea Kerseyja i Kevina Duckwortha. Por-
tland je igrao u finalu protiv Detroit Pistonsa, Dražen je odigrao jednu utakmicu
u gostima i tu jedinu utakmicu, u kojoj je Dražen zadao 22-23 koša, oni u gostima
su pobijedili. I potom imaju tri utakmice u Portlandu. On nije igrao ni sekundu.
Tog trenutka je bila ta kap koja je prelila čašu, tog trenutka je tražio od svog agen-
ta da ga premjesti. Kada je stigao u New Jersey Nets, toga trenutka mu se otvorio
prostor i postao to što je. Dražen je otvorio put svima, ne samo europskim igra-
čima, on je otvorio taj put svojim radom i uspjehom. On je otvorio put svim igra-
čima koji dandanas dolaze iz Europe, on je bio pionir.
 Dražen i Vi ste se znali i našaliti. Jednoga dana Vas je na vratima čekala po-
ruka: „Ovdje Cibosi nisu dobrodošli, sutra za vas bodova nema”.
A. P.: O, da, to je bio u periodu kad sam ja igrao u Ciboni, a Dražen je počinjao
u Šibeniku. Stjecanjem okolnosti tog prvenstva Cibona kao prva države, dolazi u
Šibenik. Ja nisam Dražena vidio već šest-sedam mjeseci, ja sam trenirao u jed-
nom klubu, on u drugom klubu. Ja dolazim doma pozdraviti roditelje i brata, a na
vratima onako komad papira s tom porukom. Ja ljut, i ljutito govorim roditeljima:
„Kakvo ste vi to derišta odgojili?!” Međutim, posramio me na sutrašnjoj utakmi-
ci, gurnuo je dva puta loptu kroz noge, to mu nisam zaboravio nikada. Šibenka
dobila Cibonu, i to jedan od rijetkih puta kada je Šibenka uspjela dobiti Cibonu.
To je bilo 1982. Dražen je imao 18 godina, znači tog trenutka je već bilo opipljivo
na kakvom je putu Dražen.

 Gospođo Biserka, mislim da majka često zamišlja za svoje dijete neku drugu
karijeru. Primjerice, kako će postati pravnikom ili liječnikom. Kako je to bilo u kod
Vas?
B. P.: Ja nisam. Otac im je bio u teškom poslu, ja sam bila mama domaćica,
djeca su išla u vrtić i školu. Sjećam se, vrtić je bio blizu naše kuće i Dražen je uvi-
jek dovodio neko dijete doma da ga nahrani, rekao je: „Pa njegova mama radi, i on
je jako gladan”. Dakle, Dražen je od samog vrtića, od djetinjstva želio pomagati
ljudima. Mislim, ja bih podijelila njegov život na dva dijela, na onaj sportski i
privatni. Mislim da ovaj drugi je puno jači, jer je uvijek želio da su ljudi sretni
pokraj njega. On je uvijek želio čovjeku pomoći. On bi osjetio da je netko tužan,
da mu nešto treba, tako i dandanas ljudi govore: „nemamo našega Dražena”. On
je uvijek davao. Eto to je Dražen.
A. P.: Moram ovdje malo ispraviti, ipak je mama u godinama, pa i neke stvari
možda i zaboravlja, a možda i namjerno. Prva stvar što je meni napravila kad sam
imao šesnaest, i počeo trenirati košarku u Šibeniku, da ona nije inzistirala, nego
gurnula je klarinet u ruke: „Hajde, šibenska narodna glazba”. a ja: „Što ću radit?”
„Pa svirat ćeš na sprovodima”. Međutim, klarinet sam zaboravio i nastavio s tre-
ninzima. Oni nisu ni znali da ja više ne idem na sate glazbe, nego sam odabrao
sport. Međutim, pokušali su to i s Draženom, njemu su gurnuli gitaru u ruke,
međutim glazba kod nas nije prolazila, izabrali smo ipak košarku.

Razgovarala: Kristina Goher

128 2019 HRVATSKI KALENDAR