Page 209 - Kalendar_2016
P. 209
189-205_Layout 1 2015.11.02. 13:20 Page 205
Beskućnici
Prosinac je, zima dobrano stegla, Nježnost zagrljaja dječice i žene,
S nebesa bjelina pahuljica sniježi. Obilje na stolu slasnih zalogaja,
Dršćući od hladnoće, bez toploga legla, Poput svjećice trepću uspomene,
Podvožnjacima se jato beskućnika vriježi. Nekošnjih božićnih drevnih običaja.
Na kamenu tvrdom, pod prnjem skriveni, Hej, beskućnici, bijednici, klošari,
Pokraj ispijenih, plastičnih flaša, Zar je sudba kleta svemu tome kriva,
Nesnosnim životnim trnjem Treba: ophrvani Zar na svijetu za vas baš nitko ne mari,
Vape, grcaju, nadajuć’ se Treba: nekom čudu, spasu. Da vam ruku pruži, koru utjehe dariva?
Nemilosrdan vjetar bjesomučno prijeti, Težak je bitak beskrovne samoće,
Stopama snijeg pršti i škripuće, Oh, Bože, dokle će trajat’ siromaštvo,
Besanim noćima duša brine, strepi, I dokle će nas morit surove teškoće,
Što li će poklonit sutrašnje svanuće? To sramno, smradno, nesnosno prostaštvo?
Uoči svetih, blaženih, božićnih blagdana, I mi se klanjamo kad stiže došašće,
Oko dvadeset i pet tisuća im je broj, Sklopljenih dlanova moleći se vjerno,
Nailaze oni sa tuzemnih strana, Za boljitak žića, da minu nedaće,
U vrećicama noseći sav imetak svoj. Ufanje u Svevišnjeg nam je neizmjerno.
U mislima, sa slikama domaćega kutka, I kad plane zvijezda i svijetu najavi,
Obiteljskog kruga i sretnoga mira, Dolazak Malenog u Betlehem – Znaj!
Svečanog, krasnog božićnog trenutka, Diljem Planeta će da se Iskupitelj slavi,
I ugodnog, zelenog borskog miomira. I patnjama našim najzad bit će kraj!
M. Dekić Bodoljaš
Katarina Gubrinski Takač:
Opet je jesen...
Opet je jesen. Sad lišće suncu Na vrhu brda prekrasni dvori
vraća dug. kao u raju.
Na istom putu – vječni krug. Što taj raj skriva, mnogi ne znaju.
Kao bolesnik autobus trošni Zeleno polje paklenih boli,
dašće i stenje, nemoćno znanje,
do vrha brda tako se penje. a tratinčice su tek ufanje.
Putujem opet kao prije, Nad njima cvili crna oluja
ali bez cvijeća. to joj je zvanje
U ruci mi je sad prazna vreća. da lomi staro i mlado granje.
Budimpešta, u jesen 2001. godine
Hrvatski kalendar 2016 205