Page 56 - Grobja_i_grobovi

Šokci ga nazivaju Kozar. Povelja naselje prvi put spominje 1332. u obliku
Kusar i Kosar. Ime je slavenskog podrijetla, označava pastira (čuvara) koza.
Uzgajali su ih radi mlijeka, mesa i kostrijeti. Nadalje, kosar-kosa-kosar znači
osobu koja pravi, odnosno kuje kose. Dva naziva upućuju na zanimanje
njegovog slavenskog stanovništva. Dakle, stanovništvo sela se, pored kozar-
stva, bavilo i izradom kosa. Potrebno željezo nabavljali su u obližnjem selu
Vašaš (Željezo). Rudnik željeza u tom naselju postojao je prije dolaska Ma-
đara. Selo 1015. pripada pečvarskom opatu. Neki istraživači krivo pripisuju
podrijetlo imena plemenu Kazari, no to je velika zabuna jer György Györff y
o tome ne piše ništa. Kazare jedino spominju u spisima Nagynyáráda. Nije
moguće da slovo u prelazi u a. Naselje Kusar, odnosno Kozar, puno je ranije
postojalo, još prije dolaska Mađara. Selo u 13. stoljeću ima crkvu: svećenik
papi 1335. papin novčić plaća 16 denara. Povelje okolnih sela slavenskog
govora spominju crkvu i svećenike u svakom selu. Ime Kozara nose naselja
i planina u Bosni i u Hrvatskoj. 78
Povijesni izvori preko više stoljeća ne spominju naselje. Prvi turski pore-
zni popis donosi imena stanovnika: Tod Petre, Tod Miklós, Kabra Andras,
Nagy Jakab, Tod István, Osz János, Tod Márton, Tod Antal, Tod Marko, Ka-
tona János, Tod Benedek, Piski Gál, Tod Antal, Varga Gergely, ukupno 14
poreznih obveznika. Godine 1565. postoji 1 porezni obveznik, dok je 1582.
nabrojeno njih 24. Među njima njih 10 nose prezime Tod, koji su ostali na
ovom prostoru, sačuvali materinji jezik i nisu se stapali s mađarskim sta-
novništvom. To je ime u selu sve do danas jedna obitelj sačuvala.
Poslije prvog turskog popisa 1557., Turci su naseljavali bosanske Hrvate.
Dokument ne navodi imena sela u koja su naseljeni. Naseljavanjem vidljivo
raste broj vjernika, što potvrđuje i redovno posjećivanje pečuških svećeni-
ka. Zabilježeno je da je svećenik hrvatskog podrijetla Jerko služio prvu misu
u Bogadu u naselju kraj Pečuha l616. godine. Stanovništvo Bogada tada je
bilo hrvatsko, uglavnom Šokci i Bošnjaci. Broj stanovnika u tim stoljećima
stalno se mijenjao. Na to nas upućuju porezni zapisi. U posljednjim deset-
ljećima turske vlasti selo ima 7 kuća i 15 stanovnika. Turskom gospodaru
godišnje su plaćali 4 forinte, jednu pintu masla, davali su rabotu i desetinu
od uroda. Popis ne govori o onima koji nisu plaćali porez. Površina obrađi-
vanih vinograda od 75 motika ukazuje na možda veći broj stanovnika. Po-

78 Đ. Šarošac – I. Đurok, Baranjski Šokci-Šokci u Mađarskoj, isto, str. 26.
54