Page 197 - Grobja_i_grobovi

DRUŠTVENE PROMJENE
U BARANJI I BAČKOJ, ZBIVANJA

U DRUŠTVENOJ STRUKTURI

Statističke knjige poslije trijanonske nagodbe kod državnog narodno-
snog cenzusa za obilježje domaćih Hrvata često koriste nazive subetnicite-
ta, upotrebljavaju naziv Šokac, Bunjevac, Rac itd. To je korištenje prvobitno
izazvano iz političkih nakana. Hrvatski subetniciteti za svoje identifi ciranje
uvijek su koristili naziv Šokac, Bunjevac, Rac, Bošnjak itd. Međutim, nji-
hova pripadnost globalnoj zajednici Hrvata nikada nije bila sporna. Kori-
štenje tih kategorija tijekom cenzusa može biti od koristi glede etničkog
izjašnjavanja, može jačati nakanu izjašnjavanja pripadnosti, ali u politič-
kom smislu, ako nije naznačena globalna zajednica (Hrvat), onda može
negativno utjecati na opće izjašnjavanje hrvatskih subetniciteta. Ovim se
želi naglasiti da je zasebna kategorija subetniciteta poželjna tijekom popisa
pučanstva, ali to mora biti istovremeno unutar globalne kategorije naroda
kojem pripadaju. U naseljima Baranje i Bačke također ćemo se sresti s tim
obilježjem. Popisivači sela bili su učitelji i činovnici bilježništva koji su sa-
movoljno ili služeći direktive vlasti registrirali narodnosno pučanstvo.
To se naročito odnosi na popise u pedesetim i šezdesetim godinama,
kada su se odnosi Jugoslavije i Mađarske pogoršali. U mnogim naseljima,
a tako i u Mohaču, prihvatili su prijedlog da popis narodnosti u dijelu gra-
da gdje živi Šokadija izvrše intelektualci, jer se od njih očekivao pouzdan
rezultat. Kada je došao dan popisa, političke i državne vlasti promijenile su
plan i poslali ih u drugi okrug. U sedamdesetim godinama u Baranji i Bač-
koj, tijekom cenzusa, također su izvršene pogreške na štetu narodnosti, na
štetu Hrvata. Metodika Istvana Hooza, koja je korištena kao glavno mjerilo
registracije manjina, nije išla u korist manjinama; temeljem te motodike, a
naravno i službene ideologije vlasti, nije se registrirao objektivan broj Šo-
kaca u baranjskim naseljima.
Narušeni odnosi između Mađarske i bivše Jugoslavije poslije 1948. g.
imali su dosta posljedica za hrvatsko stanovništvo. O tome, među ostalima,
u svojim knjigama pišu i autori ove knjige. Brojni Hrvati uklonjeni su iz
javnog života, neki su optuženi i osuđeni na robiju, a česta su bila uzne-
195