Page 156 - Grobja_i_grobovi
P. 156

jer je zemlja loše kakvoće. Imaju obvezu opskrbe jednog vojnika, svakog
               mjeseca daju posteljinu i zapregu po potrebi. Dugačke prijevoze vrše po
               odredbi  4 posjeda sa 4 grla u zaprezi na dva dana. Desetinu je vlastelinstvo
               u zakup preuzelo od svećenika i daje mu u naturi 16. dio. Učitelja nemaju.

               Bilježnik godišnje dobije 15 ft. Birov za rad dobije povlastice od vlastelina.
               Primalja dobije po porodu svakog djeteta 17 krajcara i jedan kruh. Selo
               od kradljivaca i palikuća čuvaju noćni čuvari. Višak uroda i stoke prodaju
               na šikloškim i pečuškim sajmovima. Selo je u zakupu zemljoposjednika iz
               Darde.
                  1828. selo ima 96 kuća u kojima stanuje 666 katolika, kućnih glava je 58,
               svi su kmetovi, broj braća i sestara je 29. Posijana pšenica urodila je 704
               p. mirova, livada ima 984 kose. Imaju stoke: vola 32, junadi 14, konja 81,
               ovaca 112, svinja 48. Od kolere je 1831. umrlo 13 osoba. Selo 1853. ima 16
               njemačkih stanovnika, 71 Šokca i 12 Židova. Vrtovi su I. klase, iznose 66
               jutara, oranica 900 jutara III. klase, livade su u kategoriji treće klase. Stoke:
               136 rogate, 108 konja, 187 svinja, 368 ovaca i koza. Po katastarskoj registra-
               ciji 1905. godine veličina polja iznosi: oranice 865 608 j., okućnica 63 461 j.,
               livada 217 331 j., trstika 1 270 j., od poreza je oslobođeno 56 626 j., ukupno
                  1 144 438 j. Veličina posjeda: 0–1 jutro ima 44 domaćina, po 1–3 j. 30
               domaćina, po 3–5 j. 31 domaćin, po 5–10 j. 36 domaćina, po 10 j. 16 doma-
               ćina, po 15–20 j. 18 domaćina, po 20–25 j. 5 domaćina, 25–30 j. 1 domaćin
               i 35–40 j. 1 domaćin.
                  U Kašadu te i u drugim tzv. šokačkim naseljima ali često puta i izvan tih
               naselja lokalni hrvatski jezik, šokački jezik bio je u javnoj uporabi. Znali su
               ga i mnogi mještani podrijetlom drugih naroda i narodnosti. Janja Prodan
               tvrdi da krajem 1700-ih godina hrvatski jezik je postupno prodirao u javni
               život Baranje, a da se u Baranji nije živjelo izvan hrvatskog književnog i kul-
               turnog života potvrđuju brojne činjenice, kao što je knjiga benediktinca Te-
               oderika Ruinarta koju je iz latinskoga na illiricski preveo za korist duhovnu
               svega illiricskoga naroda Ivan Marević (1746.–1808.) stolne Pecsuiske cer-
               kve kanonik Svete Bogorodice naucsitelj xupnik nimetski…pod naslovom
               Dilla svetih mucsenikah. 125



                 125  Janja Prodan, Dijalogom kroz stoljeća, Radovi iz poredbene kroatisktike, Znanstveni
               zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh, 2008. str. 15.
                                              154
   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161