Page 7 - Frankovics_Totujfalu
P. 7

totujfalu_Layout 1  2015.07.05.  19:42  Page 5






                            IZ PROŠLOSTI NOVOG SELA




              Naziv Novog Sela 1513. godine prvi put se pojavljuje u obliku Újfalu,
              1534. Wjfalu (prvo slovo „w” se čita kao „u” – autorova opaska), a
              1535. Nogusel, 1664. Nowavez, 1715. Tótújfalu i Novo Selo.
                Na području današenjeg Novog Sela u srednjem vijeku nalazilo se
              vlastelinstvo Vöröstó sa svojim područjem, što su sačinjavali: Újfalu
              (to je Novo Selo), Kottyán i Kishalászi. Ova dobra posjeduju niži ple-
              mići, svaki po nekoliko selišta.
                Novoseljani su u ta vremena od posijanog sjemena mogli očekivati
              trostruki-četverostruki urod.
                Mjesta Vöröstó, Újfalu (Novo Selo), Kottyán i Kishalászi tvorila su
              jedno imanje više plemića. Dosta kasno, tek 1513. godine nalazimo
              u pisanim spomenicima prve tragove tog imanja. Te godine Vöröstó
              postane samostalna župa a do tada bijaše podružnicom brlobaške
              župe. Težnju svojega kapelana da stvori samostalnu župu, brlobaški
              je župnik primio s neprikrivenim negodovanjem. Još je jedna stvar
              uzbudila duhove. Posrijedi je korištenje  šumom zvanom Tereth, koju
              su obje strane svojatale. Ozbiljnost sukoba pokazuje činjenica da je
              u tučnjavama kmetova bilo i razbijenih glava. Budući da se svaki po-
              kušaj za izmirenje sukobljenih strana izjalovio, kraljevski sud dobije
              zadaću da kao arbitražni sud riješi spor, tj. da temeljito izvidi stvar i
              da donese odluku koja će biti obavezna za obije strane. Da bi osigurao
              svoj ugled, za neposlušnost i za kršenje propisa sud odredi kaznu od
              200 forinti. Zatim se pobrine da brlobaški župnik dobije odgovara-
              juću odštetu. Odredi da je osamostaljeni kapelan u znak svoje pod -
              ložnosti i poštovanja svomu bivšem župniku na dan sv. Mihovila
              obvezatan dati voštanicu od jedne funte (Uma libra Cerae).
                Druga razmirica je bila teže naravi: radilo se o međama dvaju
              imanja. Pomirenje stranaka moglo se postići samo na licu mjesta, za-
              jedničkim obilaskom i točnim određivanjem međa.

                                                                              5
   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12