Oni koji bi hrvatski jezik učinili zajedničkim jezikom u mjesecu kada smo slavili 50. obljetnicu “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika”, na konferenciji za tisak u Sarajevu obznanili su “Deklaraciju o zajedničkom jeziku” koja se tiče i hrvatskog naroda, hrvatske države i politike te hrvatskog jezikoslovlja.
„Deklaracija o zajedničkom jeziku” nastala je nakon regionalnih konferencija „Jezici i nacionalizmi”. U njoj, među ostalim, stoji da se u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji „koristi zajednički, standardni jezik policentričnoga tipa” te da „četiri naziva za standardne varijante ne znači da su to i četiri različita jezika”. „Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiriju standardnih varijanata dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava”, navodi se među ostalim u Deklaraciji.
Napomenimo, kao uzgred, da je jedna od potpisnica „Deklaracije o zajedničkom jeziku“ na dan njezina objavljivanja na Sveučilištu ELTE imala predstavljanje svoje književne djelatnosti uz potporu Ministarstva znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, ferencvaroške Hrvatske samouprave, a među organizatorima bio je Kulturni odjel poduzeća Croatica s Institutom za slavensku i baltičku filologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta Eötvösa Loránda (Hrvatski jezik).
Na listi potpisnika nalazimo i predavača starije hrvatske književnosti na studiju zagrebačke kroatistike... Čuda ti tvoga! Zamislite kada bi netko potpisao tako nešto, a predavao bi mađarski jezik recimo na sveučilištu ELTE.
Projekcije zapadnog Balkana, pišu mediji, obuhvaćaju jedinstveni zemljopisni pa vjerojatno i jezični unitarizam, rekli bi pesimisti.
Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Deklaraciju o takozvanom 'zajedničkom jeziku' ocijenio je besmislenom, apsurdnom i uzaludnom inicijativom koja želi dovesti u pitanje pravo hrvatskog naroda na vlastiti hrvatski jezik, koji je priznat i normiran kao jedan od službenih jezika Europske unije.
Projekt „Jezici i nacionalizam“ rezultat je dvogodišnje djelatnosti beogradskog udruženja Krokodil, udruge Kurs iz Splita, podgoričkog Centra za građansko obrazovanje i sarajevskog PEN-centra BiH. Projektom se problematizira postojanje četiriju „političkih“ jezika u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji te se problematizira pitanje lingvistike i identitetske politike. Projekt su podržali Allianz Kulturstiftung i Foruum ZFD.
„Ja mislim da je ta jedna Deklaracija sasvim marginalna stvar o kojoj uopće ne treba raspravljati jer taj nekakav zajednički jezik bio je politički projekt koji je umro zajedno s bivšom Jugoslavijom i ona se više nikada neće ponoviti“, rekla je predsjednica Republike Hrvatske.
Premijer Andrej Plenković izjavio je da se o „Deklaraciji o zajedničkom jeziku“ na ozbiljan način uopće ne treba trošiti riječi, te podsjetio da je hrvatski jezik definiran Ustavom Republike Hrvatske i jedan od službenih jezika Europske unije.
DHK ocjenjuje kako je riječ o političkoj raboti onih koji se nikako ne mogu pomiriti s nestankom jugoslavenske države.
To je očito, smatra DHK, kako po njezinim inicijatorima, tako i po sastavu i dosadašnjem političkom djelovanju velike većine njezinih potpisnika, osobito onih koji žive u Hrvatskoj, koji se petnaestak godina revno, kadšto i povlašteno koriste proračunom hrvatske države, države koju nastoje kompromitirati, protiv koje otvoreno agitiraju i koju ne prihvaćaju.
Dosita iritantna rabota u osvit lokalnih izbora u Republici Hrvatskoj i ozračju obljetničke proslave jednog od najvažnijih događanja hrvatske jezičnopolitičke povijesti Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.
Branka Pavić Blažetin
