Vjera i jezik, u vjeri se molimo, aktivno izgovaramo i slušamo, pažljivo slušamo i povodimo se za riječima, njihovom bojom, intonacijom, za propovijedi... Blagdan Duhova iza nas je... Na taj blagdan sišao je Duh Sveti na apostole u Jeruzalem, rođena je Crkva. Apostoli, raspršivši se na sve strane svijeta, govorili su jezicima naroda među koje su išli kako bi ih ljudi mogli razumjeti... Materinski jezik tek je jedan.
On se uči u obitelji kao i vjera. Pitam ovih dana učiteljicu u čijem razredu ima 28 učenika, zbog čega se svega njih jedanaestero odlučilo pohađati vjeronauk na hrvatskom jeziku i primiti sakrament svete pričesti. Jedanaestero...!!! Hrvatska zajednica u Mađarskoj njeguje vjerske tradicije, vrhovno političko tijelo HDS čak je (od 2006. godine) pokrenulo godišnja hodočasna okupljanja svih Hrvata u Mađarskoj.... Imamo brojna hodočašća, vjerski časopis, pri biskupijama referature, svećenike, svaka nam priredba počinje svetom misom ??? Možda će se statistika popraviti od sljedeće školske godine jer će učenicima već od prvoga razreda biti obvezatno birati između dva predmeta, vjeronauka i etike, do sada tek su slobodnom voljom mogli prihvatiti ponudu i pohađati vjeronauk u prostorima svoje matične škole. Vjerski obredi na materinskom jeziku jedan su od elemenata snaženja nacionalne svijesti.Materinski jezik označuje naš put. On je neodvojiv od naroda, narod ne postoji bez materinskog jezika, ime jezika i naroda istovjetno je. Bog se obraća čovjeku na materinskom jeziku, apostoli grade Crkvu (zajednicu vjernika) na materinskom jeziku... U vjeri se osvjetljuje materinski jezik. To su elementi vjere (vjerskih obreda) i materinskoga jezika koji mogu biti sastavnice očuvanja i jačanja izgradnje hrvatske nacionalne samosvijesti i zajednice Hrvata u našoj domovini. Bez jezika nema ni tradicije, ni običaja, ni vjere, jer bez jezika ni tradicija ni običaji nemaju svoj dom, nemaju prošlost ni budućnost. Materinskim jezikom pojedinac i narodi se Bogu mole, vjeru svoju ispovijedaju. Crkva je čuvarica materinskoga jezika u svakome narodu... Tako je to i kod narodnosnih zajednica... Ako Crkva u zajednici koja je čini ne jača elemente samobitnosti te zajednice, ona ostaje prazna, ta zajednica nestaje, postaje unitarna bez elemenata koji mogu pomoći u očuvanju nacionalne svijesti, bez prošlosti i budućnosti, sa sve manje i manje prvopričesnika koji sakrament svete pričesti primaju na hrvatskome materinskom jeziku.
Branka Pavić Blažetin
