Pozitiva, pozitiva. Sunce sija, cvrčci cvrče „na čvoru crne smrče“. Svoj zvučni jamb. I mi polako, oni koji to mogu, pakiramo svoje kovčege kako bi se uputili na zasluženi put koji nazivamo odmorom. Odmaraju se i učenici hrvatskoga jezika iz hrvatsko-mađarskih dvojezičnih škola, iz škola u kojima se hrvatski jezik i književnost predaje kao predmet i iz škola gdje se uči u kružoku. U Pansionu Zavičaj u jednotjednim kampovima hrvatskoga jezika u organizaciji Hrvatske državne samouprave. Ove godine u četiri kampa jednom srednjoškolskom i tri osnovnoškolska za učenike viših razreda. Umalo četiristo učenika. Dio troškova snosi organizator, dio učenici. Onima sretnijima njihov dio troškova namiruju mjesne hrvatske samouprave. Prvi kamp počeo je 11. lipnja, zadnji, četvrti završava 9. lipnja. Sunce, more, jezično okruženje kao sastavnice oblikovanja i jačanja hrvatske nacionalne svijesti te znanja hrvatskoga jezika i književnosti. „Sv'jet je lijep, a život dar je s neba, / Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad. / Pa gutaj vatru moju i siši ml'jeko moje, / I bit ćeš sveđer mlad.“ Pjeva pjesnik u sunčanom ditirambu igrajući se poput Pana jambom i trohejom.
Znatiželja i kreativnost, radoznalost pri otkrivanja svijeta odlike su djeteta. Sposobnost djece da nauče brojne jezike jest čudo. Djeca u razdoblju do pete godine života jezike usvajaju s lakoćom igre ako su u jezičnom okruženju. Jezično okruženje čarobna je riječ koju ništa ne može zamijeniti u tijeku učenja jezika. I pri tome nam ne trebaju nikakve metode ni metodičke upute. I mi smo tako naučili svoj materinski jezik. Tek tako materinski jezik može se prenijeti s naraštaja na naraštaj. Jer tek tako on u sebi sadrži „kod” koji nije tek riječ.
Već u majčinoj utrobi osluškuju se zvukovi materinskoga jezika, dijete s dvije godine koristi se znakovima i ima fond od maksimalno dvadeset riječi koji ubrzano raste. U dobi od pet godina koristi se fondom do tri tisuće riječi, a razumije do dvadeset i pet tisuća riječi. U dobi kada stupa u više razrede osnovne škole dijete razumije oko pedeset tisuća riječi, kažu znanstvenici.
Znanje je jezika kao hod, i hrana, ono se stječe bez napora jer bez toga znanja, jezične vještine ne može se „opstati“ u jezičnom okruženju.
Znanstvenici kažu da je najidealnija dob za učenje jezika (stranog) od osme godine do puberteta, kada naglo padaju sposobnosti učenja stranog jezika. Ističu da je učenje stranog jezika najuspješnije ako se odvija usporedno s usvajanjem materinskoga jezika. Sposobnost djeteta k usvajanju jezika nije ograničena na broj jezika, niti ovisi o boji kože, inteligenciji... Dodaju i kako dijete koje raste u dvojezičnom okruženju, ima mogućnost usvojiti oba jezika.
Branka Pavić Blažetin
