Komunikolozi naglašavaju kako internetske zajednice nisu isto što i društvene mreže. Internet nam već sada pruža more mogućnosti, a kako će se komunikološki tjekovi i kanali razvijati, teško je i zamisliti.
Vladimíra Dorčová-Valtnerová kao uvod u V. regionalnu konferenciju posvećenu manjinskim i mjesnim glasilima koja će biti održana 10. studenoga u Novom Sadu, piše da se internetskim prostorom može koristitina razne načine.
Jedni se njime koriste ili ga mogu upotrebljavati kao sredstvo komunikacije, kao prostor dolaženja do novih informacija, neki kao zabavu, ali internetski prostor nosi u sebi mogućnost okupljanja ljudi s istim ciljevima, potrebama i zanimanjima.
Spomenuti se okupljaju ili se mogu okupljati u internetske zajednice koje su formalno slične okupljanju u organizacijama građanskoga društva. Takvih internetskih zajednica ima danas već na tisuće. Mnogi se korisnici interneta okupljaju i druže u virtualnome, zamišljenome svijetu, okupljaju se u internetskim zajednicama koje su im po volji i kojima žele pripadati s obzirom na svoj krug interesa i potreba. Istraživanja govore da najveći broj internetskih zajednica čine zajednice u kojima se „sastaju” zaljubljenici uz određenu glazbu, profesiju, videoigrice.
Neki teoretičari i društvene mreže tretiraju kao internet zajednice, drugi ipak smatraju da između njih postoji razlika. Naime, društvene mreže, poput Fejsbuka ili Instagrama mogu se promatrati i kao offline socijalne mreže, jer se u okviru njih okupljamo s već postojećim prijateljima, znancima, suradnicima. Najveća razlika između društvenih mreža i online (internetskih) zajednica leži u tome tko tvori mrežu ljudi. Naime, sigurno je da ljudi u konkretnim mrežnim (online) zajednicama imaju različitu pozadinu i povijest i vjerojatno se nikada ne bi sreli u stvarnim životima, kao što je to slučaj s druženjem na društvenim mrežama, na kojima se družimo i komuniciramo s ljudima koje smo već negdje upoznali.
Manjinski mediji imaju velik potencijal da u okviru svojih mrežnih izdanja zajedno sa svojim prijateljima, posjetiteljima kreiraju internetske zajednice u kojima će razmjenjivati iskustva, dijeliti iste interese, a zajedničko je svim posjetiteljima i članovima tih zajednica jezik. Takva internetska zajednica u sklopu manjinskog medija mogla bi ujediniti mnoštvo pripadnika neke etničke zajednice, bez obzira na to jesu li ti pripadnici negdje u manjini, u dijaspori, ili u većini. Dobrobit bi bila vidljiva na više razina, kaže Vladimíra Dorčová-Valtnerová od rasta posjećenosti stranice do jačanja zajedništva.
Branka Pavić Blažetin
