Razgovor vodila: Bea Leteyei
Nakon koncerta povela sam razgovor sa Željkom Bebekom o nastupu, koncertu i Budimpešti...
Jako sam sretan što sam bio uopće u Budimpešti, ovo je moj prvi koncert ovdje u 40 godina karijere. Sretan sam što sam došao u ovaj lijepi grad, i što sam sreo ove dobre ljude, i što smo napravili lijepi koncert.
S kakvim očekivanjima ste stigli u Budimpeštu? I sad nakon koncerta kako ocjenjujete svoj nastup?
Navikao sam na to da su moji koncerti uvijek dobri i da publika uvijek pjeva. Ali prije koncerta ipak imam malu tremu. Danas sam posebno imao zato što u Budimpešti nikad nisam prije bio. Ali već nakon prve dvije pjesme shvatio sam da ima dosta pozitivne energije i da će koncert rasti u onom pravcu kako ja to želim. I tijekom koncerta i nakon njega se pokazalo da smo uspostavili divnu relaciju, te da imamo puno emocija, i da je koncert bio krcat osjećaja. I zbog toga sam zadovoljan i sretan danas.
Mislili ste da ovdje u Mađarskoj, u Budimpešti imate toliko vatrenih obožavatelja?
Vjerovao sam da imam, zato što nakon 40 godina karijere s ovoliko pjesama koje su poznate i koje su ostale tijekom cijele moje karijere, a čak i ove lijepe nove pjesme od prošle godine ukazuju na to da ću imati dosta uspjeha. Nisam sumnjao, ali, kako sam rekao, malu tremu sam na početku imao. A iskreno, tom se još više radujem i iznenađuje me da ima ljudi koji me zapravo slučajno poznaju. I sretan sam što sam doživio to da u ovoj publici koja me dobro poznaje, nalaze se i ljudi koje nisam očekivao vidjeti. U cijeloj sam karijeri razmišljao o tome zašto mi na Balkanu nemamo priliku biti internacionalno poznati. Vjerojatno je razlog u jeziku. Dakle ako bismo pjevali od početka na engleskom, možda bismo imali šanse, kao što su Abba, kao što je Joe Cocker, kao što su svi ostali koji na engleskom pjevaju. Ali nisam nezadovoljan. Tim sam zapravo sretniji ako ima Mađara koji me vole slušati, koji prepoznaju u mojim pjesmama onaj lijepi dio pjesme, onu poruku, jer su moje pjesme sve ljubavne i mislim dodiruju svakoga.“
Na početku intervjua Željko je bio pomalo stidljiv, ali nakon pitanja što je osjećao kad se brod pod njim i publikom počeo ljuljati, veselo je odgovarao.
„Rijetko kad sam nastupao na brodu. Vrijeme na brodu obično provedem kad idem na ribolov ili kad ljetujem s obitelji. Ovo je bio sjajan koncert na Dunavu i ostat će mi u trajnom pamćenju, u lijepom sjećanju ovaj ambijent i posebno ova publika. Mislim da je ovaj koncert na određen način meni jedan od najljepših u karijeri.
Nisam mogla izostaviti ni pitanje, kako mu se svidjela mađarska prijestolnica.
„Stigao sam u Budimpešti u suradnji s gospodinom Simonom Vilmosem i kada smo se dogovarali o ovom koncertu u Budimpešti, rekao sam da hoću. Doći ću obavezno, ali ne na jedan dan. Želim ostati makar dva-tri dana, i to doći sa svojom obitelji. Tako da su tu moja supruga i moja djeca, oni su u hotelu i spavaju. Sin ima 11, a kći 9 godina. I oni su tu i došli smo svi zato što želimo provesti sutra i prekosutra cijeli dan u Budimpešti, da vidimo glavna mjesta, da napravimo neke fotke koje će nam bit drage. Ali već popodne dok smo išli na ručak i prošli Budimpeštom oduševljeni smo svi četvero i mislim da smo u ovome gradu otkrili jedno novo lijepo mjesto kamo ćemo često dolaziti. Moja supruga Ružica i ja imamo nekoliko gradova koje volimo, jer mi cijeli život putujemo. Dosad nam je najdraža bila Venecija. A mislim da smo u Budimpešti otkrili neku čar, neku dušu koju ovaj grad ima. Vidio sam mladi svijet koji ima lijepi osmijeh na licu. Vidio sam ih puno na rolama, vidio sam puno različitih boja ljudi, vidio sam da su nekako svi bliski jedni drugima, a to je ono što uvijek plijeni. Baš sam presretan što sam došao ovamo i da ću se vraćati u Budimpeštu, nadam se čak i na koncert!“
