Čitam, mogla bi to biti, ali nije, fejsbukovska rečenica: Ne gubi vrijeme koje ti je ostalo od života na razmišljanje o drugima, osim ako to nije povezano s nekim javnim, zajedničkim dobrom. Mi, novinari, obavljamo posao koji je itekako povezan s javnim, zajedničkim dobrom i poradi javnoga i zajedničkoga dobra. U prvom redu pri obavljanju posla to bismo također trebali imati na umu. Bar ja tako shvaćam dio svoga novinarskog djelovanja.
Po mome dubokom uvjerenju, vjerodostojnost i iskrenost, otvorenost na javni dijalog jedini je put kojim pojedinac može učiniti bitan korak u razvoju i očuvanju obitelji, djece, društva, ćudoređa i svijesti, pa i u očuvanju nacionalne samosvojnosti i opstanka jedne male narodnosne zajednice kao što je hrvatska u Mađarskoj. A što je to vjerodostojnost? Vjerodostojnost u poslu, politici i osobnom životu??? Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, nismo sveci. Kolika je šansa za istinu, u igri koja se zove politika. Više je nego loše ako oni koji se bave i žele baviti narodnosnom politikom misle kako je dovoljno preuzeti mehanizme koji se nazivaju političkima i kojima će prišiti pridjev «politički» te kako će time postati političari. Što pokriva pojam NARODNOSNE «politike», što je bit narodnosne politike, narodnosnog političara? Što je njegov zadatak?
Jednom je jedan hrvatski domoljub (V. Gotovac) rekao o politici: “Politika ne mora biti prljava ako se njome bave čisti i odgovorni, moralni ljudi.” On je o moralu rekao: „Moral za nas ne znači da smo “nepokvarljiviji” u pitanjima ljudskih slabosti. To znači da želimo preko politike prihvatiti odgovornost za svoje postupke.”
Jedan političar (V. Havel) pak reče: „...politika je služenje društvu, dakle prakticirana moralnost. Ne vjerujem da za političara koji krene ovim riskantnim putom nema nade da će politički preživjeti. To je varka koja proizlazi iz pretpostavke da je građanin glupan te da je uvjet političkoga uspjeha prilagoditi se njegovoj gluposti. Nije tako.”
Govoreći o krizi autoriteta koji osigurava red i bez kojega se bilo koje društvo raspada, dodao je: „Kriza autoriteta nije ništa drugo doli jedna od tisuću posljedica opće krize duhovnosti u suvremenome svijetu. Suvremeni je čovjek izgubio poštovanje prema višem autoritetu, recimo nadzemaljskom, te stoga nužno gubi poštovanje ne samo prema svakom zemaljskom autoritetu nego prema svojemu bližnjem te naposljetku sam prema sebi” citira Havela u svom napisu Politika kao prakticirana moralnost u rubrici O tome se govori – Kampanja i iskrenost, Ljubomir Antić u Vijencu broj 460, listopad 2011. godine.
