U prvome korizmenom tjednu ove godine dogodio se susret koji je nazvan povijesnim. Sastali su se papa Franjo, poglavar Katoličke Crkve, i patrijarh Ruske Pravoslavne Crkve Kiril, u zračnoj luci José Martí u Havani. Bio je to prvi sastanak nekog pape i ruskog patrijarha od crkvenog raskola 1054. godine. Svojevrstan bi to trebao biti početak«odmrzavanja» odnosa nakon tisuću godina.
Nakon susreta poglavari dviju Crkava, potpisali su zajedničku izjavu. U njoj se između ostaloga ističe da snažno osjećaju potrebu zajedničkog rada katolika i pravoslavnih, u davanju svijetu razlog nade koja je u njima. U izjavi među ostalim donose:
«U našoj odlučnosti da poduzmemo sve što je potrebno da se prevladaju povijesne različitosti koje smo naslijedili, želimo ujediniti svoje napore kako bismo svjedočili Kristovo evanđelje i zajedničku baštinu Crkve prvoga tisućljeća, odgovarajući zajedno na izazove suvremenoga svijeta. Ljudska je civilizacija ušla u razdoblje epohalne promjene.
Naš se pogled ponajprije okreće onim krajevima svijeta gdje su kršćani žrtve progona. U mnogim zemljama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike cijele obitelji, sela i gradovi naše braće i sestara u Kristu potpuno su zatrti. Njihove su crkve barbarski opustošene i opljačkane, njihovi sakralni objekti oskvrnuti, njihovi spomenici uništeni. Pozivamo međunarodnu zajednicu da hitno djeluje kako bi se spriječilo daljnje protjerivanje kršćana s Bliskog istoka. Dok dižemo naš glas u obranu progonjenih kršćana, želimo izraziti naše suosjećanje za patnju koju trpe vjernici drugih vjerskih tradicija koji su također postali žrtve građanskog rata, kaosa i terorističkog nasilja.» U izjavi stoji kako se nadaju i žele da njihov susret pridonese ponovnoj uspostavi jedinstva koje je Bog htio, za koje je Krist molio.
U Izjavi se ističe nužnost međureligijskog dijaloga „u ovome nemirnom dobu“, solidarnost, navodi se obitelj kao središte ljudskog života i društva, skreće pozornost na položaj siromašnih, milijune migranata, nejednakost u raspodjeli materijalnih dobara, poziva se na budnost protiv integracije koja bi bila lišena poštovanja religijskih identiteta, izražavaju uvjerenje kako Europa mora ostati vjerna kršćanskim korijenima, poziva se na poštivanje neotuđivoga prava na život, izražava se zabrinutost zbog razvoja tehnika medicinski potpomognutog rađanja.
Razlike u shvaćanju vjerskih istina, ne smiju sprečavati ljude različitih vjera da žive u miru i skladu. U današnjim okolnostima vjerske vođe imaju posebnu odgovornost odgajati svoje vjernike u duhu poštivanja uvjerenja onih koji pripadaju drugim vjerskim tradicijama, navodi se u tekstu.
Ovaj svijet, donosi se u Izjavi, u kojem duhovni stupovi ljudskog života postupno nestaju, očekuje od nas uvjerljivo kršćansko svjedočanstvo u svim područjima osobnog i društvenog života. Veliki dio budućnosti čovječanstva ovisi o našoj sposobnosti da dajemo zajedničko svjedočanstvo Duha istine u ovim teškim vremenima.
Branka Pavić Blažetin
