Mladi zagrebački sastav Baby Blue široj javnosti postaje poznat nakon pobjeda na natjecanju SONAR održanom početkom 2013. Hrvatsko društvo skladatelja i Net.hr pokrenuli su projekt SONAR radi osiguravanja mladim autorima i sastavima (mlađim od 25 godina) mjesta ulaska u glazbeni svijet i njihova predstavljanja široj publici.
Na ovom su natjecanju debitirali momci iz Baby Bluea što ga čine pjevač Ivan Penezić, gitarist Ivan Zečić, klavijaturist Dominik Žagmešter, bas-gitarist Filip Deriš te bubnjar Adrian Borić. Osim toga imaju već potpisani ugovor s izdavačkom kućom Croatia Records. Dečki su poznati po hitovima Bježim, Provokacije i Gdje smo. O natjecanju, o samome sastavu, o radu i planovima popričala sam s pjevačem skupine Ivanom Penezićem.
Razgovor vodi: Bea Letenyei
Kako ste doživjeli natjecanje SONAR?
Lijep pozdrav prije svega tebi i cijeloj Mađarskoj. Godine 2013. smo pobijedili na natjecanju SONAR. To je bilo natjecanje za tada još demo bendove, a mi tada nismo imali ugovor s Croatia Recordsom. Ali zapravo to se odigralo usporedno. Mi smo i njima dali demo pjesmu Bježim, koja se njima jako sviđala, tako da su nas uzeli pod svoje okrilje, a to je tako bilo riješeno. Međutim mi smo se ipak prijavili na SONAR da vidimo imamo li šanse jer su na SONAR-u u žiriju bila velika imena hrvatske glazbene scene, tipa Massimo, Neno Belan, Remi i Elemental. Tako puno nam je značilo kad su nas ljudi struke pohvalili. I eto, to je bio veliki medijski bum za nas, reklama, jer što više te vide, to je sve bolje, pogotovo neafirmiranim bendovima.
Čija je bila zamisao da se prijavite na narečeno natjecanje?
O tome u biti svi smo znali jer kružila je vijest da se SONAR planira održati. I onda svi smo rekli, ajde idemo se porazgovarat je li imamo još vremena? Je li imamo pjesmu? Da, imamo i vremena imamo. I eto, tako smo odlučili prijaviti se. Nismo imali što izgubiti, bili smo nitko i ništa, bili smo nigdje. I na kraju uspjeli smo pobijediti. SONAR nam je pomogao da naš glas zazvoni, kako bi se to reklo, i publika je znala o Baby Blue.
Spomenuo si da ste već imali pjesmu Bježim. Kada ste napisali tu pjesmu i kako je nastala?
Pjesmu Bježim, koja je jedna od one tri pjesme koju imamo, mi smo za nju dobili tekst od Antuna Bilića. On je imao svoj sastav KFT. Mi smo imali taj tekst za Bježim i nismo znali što s njim, što bismo napravili od toga. Pročitali smo ga, sviđao nam se, međutim neke stvari smo promijenili da bude u skladu s našim godinama, s glazbom koju radimo. Jednostavno da paše, da zvuči onako kako smo to mi zamislili, jer bilo je nekoliko nezgrapnih riječi, dosta složenih i onda smo odlučili da idemo to malo promijeniti. Dodati koji dio i izbaciti koji dio. I onda smo trebali napraviti glazbu. To smo skroz sami napravili. Odsad već i glazbu, i tekst, i aranžman, produkciju radimo sve sami. Svaki tekst, svaku melodiju, svaku glazbu to zapravo radimo ja i naš Ivan Zečić. A da se vratimo pjesmi Bježim. Na kraju smo snimili pjesmu, poslali na SONAR i Croatii Records. Nakraju se ispostavilo da je ova pjesma postala megahit i cijeloj se ekipi sviđala. Sad već imamo 140 tisuća pregleda na Youtubeu, što je jako dobro za mladi rock-bend. Mislim da je pjesma jako dobro prošla.
Ajmo sada malo razgovarati o samome sastavu. Kako ste se vas petero našli?
Postoji dosta velika pozadinska priča. U biti bend u ovoj postavi funkcionira od listopada 2012. Ali smo se našli prije dvije i pol, odnosno čak umalo tri godine. Kad se razišao moj prošli bend, otišao sam potražiti ekipu s kojom bih mogao raditi. Naravno, krenuo sam od gitarista, naletio na Ivana Zečića. U tom mi je pomogao moj kolega Dino Jelsić, on me je spojio s njim. Ivan je imao u pripremi bubnjara, ja sam pitao tko je on i nakraju se ispostavilo da je on Adrian Borić, koji je iz istoga kraja kao i moja cura, pa sam ga i znao. Dakle bilo je izvrsno. Najteže je bilo naći basista. Zato je i bend krenuo samo u listopadu 2012. Stvarno, najteže je bilo to jer nitko nije normalno svirao bas. Osim toga teško je bilo naći i klavijaturista. Ali nakraju uspjeli smo naći čovjeka, uz to da smo čak objavili oglas i u novinama. I naš Filip Deriš se javio na oglas, a od tada lijepo se djeluje. Klavijaturist prvo je bio Fran Šokić, koji je član Teške Industrije i s kojom smo se razišli. Na njegovo je mjesto uletio Dominik Žagmešter, koji odlično obavlja svoj posao
Kako je publika primila novoga klavijaturista?
Publika ga je primila smjesta zato što ga poznajemo iz drugih projekata. I svatko je rekao: „A pa Žagmešter je s vama, pa to je super, simpatičan je lik.“ Baš je pozitivan i osjetimo jednu cjelinu u bendu.
Sada ste onda savršeni sastav što se tiče članova, samo još trebate objaviti mnogo megahitova.
Slažem se. Cilj je napraviti sad trenutno četvrti singl, jer smo napravili tri, a ugovor s Croatia Recordsom je na četiri. I nakon objave četvrtog singla možemo govoriti o albumu. Namjeravamo ga izdati 2015., jer ne želimo ništa ubrzati i prepustiti slučaju. Mora biti kvalitetno, baš želimo svakoj pjesmi dati maksimum. I jednostavno to je cilj, kojem mora težiti svaki sastav, ne samo mi.
Kako izgleda jedan dan u životu grupe? I kako izgleda jedna proba?
Pa to je jedna jako opuštena atmosfera, svi se međusobno zezamo. Svi smo totalno opušteni, nismo zategnuti, da su to neki zategnuti odnosi. Dođemo na probu i samo radimo bez ikakvih napetosti. I odista moram priznati da zasad još nismo imali nikakvih negativnih trenutaka. Funkcioniramo obično, a što volim napomenuti jest to da prije svega mi smo prijatelji, ne samo glazbeni kolege. Družimo se i izvan benda, razgovaramo i o takvim stvarima koje se ne vežu za bend. Prošli smo skupa ono dobro, ono najgore, pa funkcioniramo po načelu prijatelji, prijatelji i samo prijatelji, a tek onda kolege.
Koliko često možete probati?
U prosjeku to je tjedno jedan ili dva puta. Ovisi kad je recimo svirka, jer onda obvezno dva puta tjedno imamo probu. Inače samo jedanput.
Kako bi opisao sastav? Koji su njegovi uzori, a i tvoji osobno?
Opisao bih ga trenutno kao moderan rock-bend, ali koji teži zvuku 80-ih i 90-ih godina, jer su nam glavni uzori baš iz tih godina. Po meni, tri top-pjevača zbog kojih sam počeo pjevati jesu Freddie Mercury, iz grupe Queen, Jon Bon Jovi i David Coverdale iz grupe Whitesnake. Oni su najviše utjecali na moje pjevanje, na moj rad.
Nedavno ste izdali novi singl, te video-spot za narečenu pjesmu. Molim te predstavi taj hit našim čitateljima.
Ima velika priča oko te pjesme. Nju smo počeli pisati Ivan i ja krajem srpnja prošle godine. Ima u sebi jedan motiv. Imao sam bivšu curu s kojom sam ponovno završio u vezi. Mi smo bili skupa, pa onda sad smo skupa, pa opet nismo bili skupa. Zapravo to su bile dvije priče koje su spojene u jednu. Ivan je imao isto bivšu curu i od te dvije priče smo htjeli napraviti jednu lijepu ljubavnu baladu. Nismo htjeli ništa skušati, kako bi se reklo, i na primjer ekipa se mnogo mučila oko prve strofe. Nikako nam se nije sviđala, zato smo i kasnili oko dva mjeseca s objavom pjesme. Sve smo išli ispočetka raditi dok nije zazvučalo tako kako smo baš htjeli. Potrudili smo se kod ove pjesme maksimalno, svi smo sve jako dobro odradili, snimili i pjevali. I onda je trebalo napraviti spot, što je opet jako važno da ljudima vizualiziraš što se događa. Za ovaj smo se spot posebno potrudili, znatno više u odnosu na prva dva, zbog toga što smo htjeli reprezentativan spot, koji će svima ostati u pamćenju. Angažirali smo ekipu Skalpel kolektiv. Cijeli je spot sniman ispred green screena, osjećali smo kao da prognozu vodimo, a ne kao da snimamo spot. Djevojka koja je bila u spotu zove se Andrea Palić, koja je također trebala malo odglumiti. Cijelo snimanje bilo je jako dobro, ali i novo iskustvo. Moram reći da mi se baš sviđa snimanje spota pred green screenom, i nadam se da to nije bilo zadnje. Sad trebamo promicati ovu novu pjesmu i vidjet ćemo kako će je publika primiti, da li ćemo imati pomak.
Kako možeš uskladiti svoj privatni život i pjevanje u sastavu?
Može, nema nikakvih posebnih problema s time. Samo treba dobro organizirati vrijeme jer radim kod jedne tvrtke u Zagrebu. To je jedan dio. Naravno, imam i privatan život, imam curu. Ali to nije ništa posebno da sad sam ja pjevač rock-benda. Normalna sam osoba koji vodi svoj život, samo, eto, subotom se pretvorim u jedan rocker. Meni je glupo kad jedna grupa kaže da nema dovoljno vremena, samo treba se dobro izorganizirati, dobro složiti vrijeme.
