Page 201 - Kalendar_2016

189-205_Layout 1 2015.11.02. 13:20 Page 197

„Na zapadu ništa novo”

Na relaciji Zagreb – Virovitica, u vlaku Hrvatskih željeznica, dok sam gledao kako klize
pruge na dnu WC školjke, sjetio sam se obećanja. Zapravo, nisam siguran jesam li ovo
obećao; nestajemo kao mokraća koja polako curi i kaplje po pruzi. Zadnjih se trzaja hva-
tamo, zadnjih se riječi sjećamo. Niti pjevamo kao prije, niti plešemo kao prije, niti se vese-
limo kao prije, niti se ljutimo kao prije, vjerojatno više i ne dišemo kao prije. Tko zna,
možda se ništa nije ni promijenilo. Tko će već znati? Sve u svemu, obećao sam da ću nešto
napisati o belgijskom festivalu. Dakle, negdje u lipnju, ili srpnju, Józsi mi je rekao „Ako
imaš volje, dođi s nama u Belgiju”, a ja sam mu na to odgovorio: Zašto ne. Bilo mi je drago
pomisliti da ću se družiti s ljudima kojima sam zajedno provodio maltene sve gimnazijske
dane. Veselio sam se što ću se na nekoliko mjeseci vratiti u kozmos koji sam napustio onda
kada sam počeo studirati. Nehotice sam si počeo cijelo ljeto organizirati oko proba, nisam
to ni primijetio. Još ni tada kada smo Dora i ja tražili slobodni tjedan za nas dvoje. Čudno,
ali u prvom je planu bio Tanac. Tako sam se ponovno pojavio na probama i na nastupima.
Ti su nastupi zapravo bili odlični da se opet naviknem na publiku.
Mislim da je većina ekipe oko devet sati krenula iz Pečuha autobusom. Prema planu, u
Namur smo trebali stići sutradan negdje oko sedam ili osam sati ujutro. Na putu neki su
gledali jeftine komedije, neki spavali, neki se kockali, neki svirali drugi pak pjevali, neki
razgovarali, neki se igrali aktivitijem. Negdje oko pet ili šest sati stigli smo u Belgiju, nitko
nas nije očekivao. Mislili su da ćemo doći poslije, ali smo mi malkice uranili. Tako da su
vozači parkirali autobus pokraj jedne benzinske crpke, a dvojica su se žrtvovali i krenuli
prema užem središtu, kako bi našli nekoga tko bi nam mogao reći gdje bismo mogli osta-
viti autobus. Ako me pamćenje ne vara, oko osam sati smo stigli na smještaj. Čekali su nas
doručkom iako smo se svi htjeli što prije okupati, ipak smo sjeli i počeli mazati kruh s čoko-
ladicom, marmeladicom od višanja ili jagoda, ili kajsija, ili šumskog voća, maslačićem,
medićem, nožem. Svi smo se htjeli okupati. Ja sam imao onu iluziju da sam tako prljav da
se sve lijepi za moje tijelo, možda sam i bio tako prljav, ne znam. Dakle, već sam drugi ili
treći kruh mazao nožem kada nam se pridružio manji dio ekipe. Bili su vedri. Sjeli su kraj
nas i počeli mazati kruh s čokoladicom, marmeladicom od višanja ili jagoda, ili kajsija, ili
šumskog voća, maslačićem, medićem, nožem. Pošto su i oni pojeli doručak, Józsi je s gole-
mim zanosom počeo čitati program. Zanio se tako da je odmah produžio i na sljedeći dan,
pa onda na sljedeći i opet na sljedeći. Sjećam se da je nabrojio da su na festivalu KUD-ovi
koji su došli iz Bangladeša, Indonezije, Litve i Meksika.
Sobe su bile jednokrevetne, dva smo zahoda podijelili na muški i ženski. Kupaonica je
bila uniseks, poput WC-a na Filozofskom koji je na prizemlju u blizini D-četvorke. Nakon
spasonosnog tuširanja popilo se malo piva ili rakije, ili i piva i rakije. Razgovaralo se, a neki
su legli i odspavali malo. Taj prvi dan bio je najnaporniji, valjda zbog toga što smo se umo-
rili od putovanja. Na večernjem programu plesali smo međimurske, bunjevačke i bošnjač -
ke plesove. Iako su nas pozvali na međunarodni festival, organizatori se nisu baš trudili
govoriti engleski. Dvije sam riječi razumio za vrijeme konferanse: Tanac i Croatie. Mi smo
predstavljali Hrvatsku, ali je naš autobus imao mađarsku registraciju. Ljudi su nam govo-

Hrvatski kalendar 2016 197