Page 5 - Kalendar_2010

Dragi čitatelju!

Zajedno s kalendarima, i mi, rekla bih „prebrzo” napuštamo stare i ulazimo u nove
godine. Oni nas pak prate na našem putu i bilježe što je i za nas vrijedno. I kako kaže
pjesnik, „knjigom rod svoj zovem”, tako i mi svojim kalendarima već više od jednoga
stoljeća na ovim prostorima zovemo svoj rod knjigom za koju želimo da poleti, da nam
kazuje, bodri nas, budi iz sna i jača našu hrvatsku svijest koju smo uspjeli očuvati
duga, duga stoljeća u nimalo laganim okolnostima i okruženjima. Njome, knjigom,
kazujemo kako smo svoji na svome. Hrvati, na stoljetnim ognjištima, bili i ostali svoji
na svome. U tome nam je pomogla vjera, ali ne u posljednjem redu knjiga koju su
stvarali naši preci i koju stvaramo i mi danas. Jer knjiga je nacionalno dobro, pre-
poznatljivost, sredstvo jačanja identiteta, njegova buđenja u zaspalima, i način
učvršćivanja znanja materinskoga jezika. Najmera je to i ovogodišnjeg Hrvatskog
kalendara 2010.
Na pragu trećega tisućljeća u nesmiljenoj globalizaciji i nesmiljenim procesima
asilmilacije, koja svakodnevno odnosi nove „žrtve”, i kojoj podliježu stoljetne vrijed-
nosti, knjiga nam je potrebna više nego ikada prije. Oni koji poštuju knjigu, knjigom
su poštovani. Nije to izreka od jučer, stara je ona pola tisućljeća, bez obzira na godine,
nije izgubila nimalo od svoje aktualnosti, dapače, aktualnija je nego ikada prije.
Vrijeme je za knjigu i pisanu riječ. Vrijeme je za Hrvatski kalendar. Plesati i pjevati
itekako dobro znamo. Nažalost, neki knjigu cijene nešto manje, a upravo knjigom i
izvrsnim znanjem hrvatskoga jezika dokazujemo svoju hrvatsku pripadnost. Ovdje
nemojmo zaboraviti ni ljepotu svojih etničkih posebnosti i milozvučnost mjesnih govo-
ra. Želimo li spasiti knjigu, krajnje je vrijeme staviti nastranu rečenice poput one
„nažalost djeca slabo govore hrvatski”, „imaju poteškoća s učenjem hrvatskoga”.
Naša su to djeca i mi ih odgajamo, odgajajući sebe. O tome promišljaju i autori
napisa u našem ovogodišnjem Hrvatskom kalendaru. I kako kazuje jedan od njih, „u
današnjim će uvjetima globalizacije i regionalizacije zvučiti kao isprazna fraza stalno
isticanje našega milozvučnoga materinskoga hrvatskog jezika koji trebamo voljeti, jer
da je on najljepši i sl., ako se njime ne služimo. Ako ne znaš na njemu, tj. hrvatski
komunicirati, neće biti ni milozvučan, ni lijep, ni koristan itd. Stoga se prema jeziku,
razumije se, mislimo ovdje na hrvatski jezik, valja odnositi kao prema nečemu neupit-
nom, nečemu bez kojega/čega se ne može, kojim se, prema tome, možemo ne samo
nego i moramo služiti, a bez upotrebe i učenja hrvatskoga nema ni poznavanja
hrvatskoga jezika.” Nadam se, dragi čitatelju, kako će Ti u očuvanju hrvatskoga jezi-
ka i pisanja pomoći i ovogodišnji Hrvatski kalendar. Jer vrijeme je za kalendar. Stavi
ga na svoju policu, pomno prolistaj i čitaj u godini koja je pred tobom, zajedno s onim
Kalendarima koji su već na tvojoj polici. S ovim riječima, dragi čitatelju, želim ti sre-
tan Božić, blagoslovljenu i sretnu „plodovima hrvatskog duha” bogatu 2010. godinu.
Branka Pavić Blažetin

Hrvatski kalendar 5