Page 71 - Iz_dubine

Iz dubine_Iz dubine.qxd 2017.09.21. 16:22 Page 69

Sutoni

Vi ste nikli, čitava plejada,
Iz nas samih, iz narodnog tijela,
Zato ima neprestanog jada
Otkako vas neman odnijela.

Moja je tamnica ljepša, prostranija,
S gorčinom brojim beskorisne dane,
S bolju za vama, nada mnom, nad svima
Što bdiju noću, čekajuć da svane.

Nikad ne sumnjam u izlazak sunca,
Al znam da mnogi umiru prije zore,
A voljela bih gledati s vrhunca
Sretnih domova sunčane prozore.

Meni je lakše, samo ispod luka
Ne mogu proći – a tek to bih htjela,
Ja samo slušam zavijanje vuka,
A vas je zvijer otrovno ujela.

Sutoni dave, malaksaju bila,
Pa ipak, da mi se sad pruži zlatan most,
Bez vas ja ne bih na njega stupila –
To je dug srca, novi, zavjetni post.

Slušamo skupa kako vrijeme teče,
Odnoseći nešto bolno, nepovratno;
Zar je to mladost, bez pjesama veče?
Sutoni dišu u proljeće zlatno.

69