Page 60 - Iz_dubine

Iz dubine_Iz dubine.qxd 2017.09.21. 16:22 Page 58

Drugarici

Rano je proljeće bilo. I zime prolazeće
Skutovi lebdješe jošte nad snenim pupovima,
Koje još mlado sunce nije probudilo
Da ih izmami van. Takvo je jutro bilo
Kad djeca ostaše sama, u pustoj školi bez tebe,
S pustim srcem bez misli, s prazninom prazne teke,
Na trepavicama vlažnim s drhtavim suzama,
Što sjaje kao čisti biseri duše trpeće.

I kasna jesen stiže. Mrazevi ofure cvijeće.
K njima su dolazili drugi umjesto tebe.
Al škola osta hladna, bez topline i sjaja,
Nisu mogli – kao dosad – nositi cvijeće maja
Tebi na poklon. Gdje s mirisnog rosnog lista
Kao njihova ljubav, jutarnja rosa blista.
A sad već cvijeća nema, a nema još ni tebe,
A tebe možda nikad s njima biti neće.

Znam, u nemirnom snu, između četiri zida,
Držeći se za ruke, pohode tebe oni,
Ti gladiš njihove drage, poznate djetinje glave…
Al probudi te studen nemilosrdne jave
I slabost ovlada tobom i bol ti grudi para,
Želiš širine, svjetla, bez ključa i stražara,
A jeziva ti tama miran san odgoni.
Sama si, bez ikoga bliskog, da ti bolove vida.

58