Page 21 - Iz_dubine

Iz dubine_Iz dubine.qxd 2017.09.21. 16:22 Page 19

Proljeće prođe bez pjesama,
Ljeto se bliži kraju,
Leptira cjelov ruža sanja
U divnom cvjetnom gaju.

Već je procvala, latice širi,
Miris je samu opaja,
A grmlje blijedi, rasipa lišće,
Vjetar šumi bez kraja.

A ruža sanja: – kad sve opadne,
Ostanu gole grane,
Probit će kroz njih u visine
Predugo željkovane.

Ispreda tako divno budućnost
Od snova paučine,
I čeka, sniva, sniva i čeka,
Da joj sjaj zore sine.

Osvanu jutro. Kroz golo granje
Ruža proviri glavu,
Svježa i rosna, zadrhta, šumi,
Pjeva vlastitu slavu.

Blista na suncu, miris se širi
– Nebo je olovno sivo –
Gdje su srebrni, divni leptiri?
Ne odaziva se nitko.

19