Glasnik.hu

Switch to desktop

„I dok je srca, bit će i Kroacije!”

IMG 0458_CustomGdo sredinom novembra putuje u Slavoniju, nekako će ju najti u turobnoj, otajnoj sivini. U misecu kad se nevjerojatno rano i naglo zaškuruje, polag ulice, u obloki, na raskršći i lisa kot putokazi goru črljeni lampioni. Cijela pokrajina se spominja teškoga borbenoga ljeta, kad su strahote potresle krajinu, a zvirske bande su harale, klale i zničile sve živo.

Bojne operacije Slavonskoga Broda i susjedne Bosne služu i za kasnonoćnu temu našega razgovora, u stanu našega domaćina, umirovljenoga pukovnika Tunje i njegove brižne žene Mare, ka nas dočeka s okusnimi falati slavonske kuhnje. 18. novembra, godinastim utorkom, toga dana kad je prije 23 ljeta brutalno okupiran Vukovar, a JNA i paravojne jedinice su nariktali krvoprolivanje med ruševinami, ali na Ovčari, a hladnokrvno iživljavanje su nastavili nad žrtvami u konclogori na različiti mjesti matične im srpske zemlje, grad Vukovar ponovo je hermetično zaprt. Policajac ne pušća, jedino onda, kad se izusti ime Bartolovićevo i kad se dodaje, nas čekaju s parkirališćem pred hižom u centru grada.

U susjedstvu staroga židovskoga groblja u Mirogojskoj ulici tetac Ilija i hižna družica teta Magdalena već nestrpljivo miru poglede u vlašćoj ulici, idu li ti njevi gosti. Po cijeloj dužini ulice parkiraju već i na izgled, dragi, elitni auti s različitimi registracijami iz cijele Hrvatske. Naši gostodavatelji ke smo lani slučajno upoznali, skupa imaju 160 ljet, suprot sve doživljene strahote i muke, veseli su i zdravi. Samo se zbog toga tužu da ne znaju se jako s kim pominati, svi njevi su prošli, ali pomrli. U susjedstvu stoju Srbi, kim je svako ljeto 18. novembar izgleda kaštiga, rolo je povličen na obloki, cijeli dan nimaju izlaska iz stana. S drugoga kraja male hižice betonirani fundamenat već stoji za budućega doma Udruge Mađara grada Vukovara, u kojoj je kotrig i teta Magda, rodom Ugrica. Kolači, kava na način teca Ilije, žgano ter vino, i mala hižica puna topline ter dibokoga prijateljstva, ka jedno ljeto dugo je nepozabljivo, sve do trenutka, dokidob se ne čujemo, ali ne vidimo ponovo. Nimamo čuda vrimena, pašćiti se moramo, ako kanimo prispiti na povorku sjećanja. Nećemo u bolnicu, nismo bili ni lani, navodno, tamo počinje politički vrh odvažnu glumu toga dana. Masa stoji na raskršću, šibenske kape, črne odore hrvatske obrane, u črninu pokrta majka iznad srca nosi črno-bijelu sliku svojega izgubljenoga, zelene modne jakne, hrvatski barjaki... sve to na jednom mjestu. Televizijski štabi lovu ljude ki su pripravni odgovoriti na strašno bezobrazno pitanje: – Zašto ste došli danas u Vukovar?! Na sredinu jednoga kruga k nam čisto blizu stoji Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskoga boja. Iako na nas još kapa godinica, nevjerojatno polako se gane mnoštvo ljudi. Za nami mladi Dubrovčani jaču, tabla svidoči da su iz fare sv. Petra Boninovoga. Posebni transparent tumači njeve misli: «Da vi niste hrabri bili, ne bi mi trobojnicu vili...» Lijevo, na istom mjestu kot i lani, nepomično stoju žene, civilne žrtve Vukovara, držeći u ruki knjigu Sunčica, sa svidočanstvom žen i dokumentiranom gnjusobom, što su sve morale pretrpiti za padom ovoga varoša u takozvani bijeli hiža. U te su onda ušli, sami od sebe rado titulirani «osloboditelji», kad su htili, to su činili sa živimi bići što im je nek volja diktirala. Cijelim putem se more upametzeti, ovo ljeto su u jakom broju mladi ljudi, čuda je i dice u povorki s lampioni. Staramajka kroz oblok nas blagoslavlja s očenašom u ruki. Kad zagledamo turam crikve sv. Filipa i Jakova, razvedri se nebo, i Sunce se rivlje najpr iza nebeskoga zastora. Mokre su ulice, ali parapla jur neživo visu, izgubila su na ovom pohodu pravu ulogu. Većputi, na već minut dojdemo do zastoja, svi diozimatelji tiho se pominaju. Ulaz zgrade policije s dvi strane pokriven je s kombiji, namjerno, tako velu, da nikogar ne izazivaju ćirilične table. Pred nami, skoro pod vodotornjom, naglo se stvori krug, Kolindu Grabar Kitarović, kandidatkinju za predsjednicu Republike Hrvatske, lovu kamere, objektivi fotoaparatov u srcu naroda. Čuda Vukovarcev stoji polag puta, muži u kolica, žene sa svićami i mečeši, imaju što viditi, masu od 80 000 ljudi. Barem takova je službena procjena pišakov. – Ej, kad bi nas bilo ovoliko toga 1991. ljeta, ne bi nam ulazili u grad nikakovi neprijatelji. – komentira se u gustoj povorki. Iako ovput mješćani nisu tako aktivni kot lani, nestale su tablice s porukami za različite političare, zato tu i tamo vidimo transparente kot 100 % Hrvatska, neka pitanja ali primjedbe adresirane premijeru i njegovim kolegam. Kod Memorijalnoga groblja žrtav iz Domovinskoga boja spori se ritam hoda i stanemo viditi, koja je ljudska rijeka iza nas. Dugo-dugo čekamo, već se je začela i maša zadušnica za poginule, identificirane i zakapane gradjane, a osobito se moli za one, za čiju sudbinu i mjesto počivanja se još i dandanas ne zna. Ni za 23 duga ljeta... – Molit ćemo i za žive branitelje i za one ki se teško nosu s činjenicom da ov grad i domovina nisu postali takovi o kakovoj su sanjali, dok su izlagali svoje živote. – početak je to prodike dubrovačkoga biškupa mons. Mate Uzinića ki postavlja i pitanje: – Zašto su nam mrtvi branitelji junaki, a živi branitelji teret? Doslovno se ima na tom razmišljavati svaki u ovoj državi. Moli se za branitelje u Savskoj, a i za Vladu da otvara dijalog s branitelji, s Vukovarom, ali molitva je upućena i zbog obitelji braniteljev, svih stradalih, a i za sadašnjost i budućnost Hrvatske. Glavni govorač zove sve sudionike k obnovi hrvatskoga društva, odlučnosti da se reče istina, prestanku nijekanja agresije, genocida, zločina nad Hrvatskom, a ne nazadnje i kršćanskom oprašćanju. Za kraj biškupskoga razmišljavanja grmu nad memorijalnim grobljem izabrane Matoševe legendarne riči: „I dok je srca, bit će i Kroacije!”

IMG 0459_Custom

Te Kroacije, ka je toga dana složno odala počast junačkom gradu, a lupanje hrvatskoga srca još glasnije se je odzvanjalo po nabito puni vukovarski ulica...

 

 

Tiho

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.

Top Desktop version