Glasnik.hu

Switch to desktop

«EMLÉKET HAGYNI» – TISZTELETADÁS MATUSEK LÁSZLÓ KÁNTORTANÍTÓNAK / «OSTAVITI USPOMENU» – POŠTOVANJE PREMA UČITELJU LADISLAVU MATUŠEKU.

Matusek100 135«Emléket hagyni» – Tiszteletadás Matusek László kántortanítónak / «Ostaviti uspomenu» – Poštovanje prema učitelju Ladislavu Matušeku, naslov je knjige koja je svjetlo dana ugledala u nakladi KUD-a Tanac povodom 100. obljetnice rođenja atskog učitelja, kantora i zborovođe Ladislava Matušeka.

Knjigu je uredio Jožef Savai, a u ispravku rukopisa iz ostavštine Ladislava Matušeka pomogle su mu Mirjana Bošnjak i Mirjanu Jakšić. Božićne pjesme u knjizi preveo je Vjekoslav Blažetin dok lekturu potpisuje Lilla Trubić. Jožef Savai okupio je oko sebe mladu gemeraciju suradnika koji su sudjelovali pripremanju spomenutoga izdanja, svi su oni članovi KUD-a Tanac (etnolozi, etnografi, kroatisti, studenti...).

Urednik knjige se na njenim koricama posebno zahvaljuje na pomoći Mariji Bošnjak, Karolyu Jungu, Marti Klarić, Evi Matušek i Lászlóu Nagyu. Nakladnik ovoga izdanaj je KUD Zanac, 2015. Objavljena knjiga biografija je Ladislava Matušeka, dnevnik koji je on vodio za svoga učiteljevanja i rada, ali našlo se tu mjesta i za napise iz pera drugih koji govore o Ladislavu Matušeku te nekoliko napisa kojima Ladislav Matušek donosi biografske podatke nekolicine ljudi; István Ebrics, Béla Horváth. Knjiga je uglavnom u većem dijelu napisana na mađarskom jeziku, a manji dio na hrvatskome, ima 174 str., 20 str. fotografije u crno-bijeloj tehnici i šest stranica s fotografijama u boji. Zainteresirani mogu kupiti knjigu kod KUD-a Tanac po cijeni od 2500 forinti.

Iz knjige doznajmo kako je Ladislav Matušek rođen 21. ožujka 1915. u Sempalu (Somogyszentpál), (do 1921.Tótszentpál), njegov se pradjed 1880. godina doselio iz Slavonije. Osnovnu školu pohađa u rodnom selu, srednju u Marcalibi (Marcali), školovanje nastavlja u biskupskoj učiteljskoj školi u Pečuhu, učiteljsku školu je 1936. uspješno završio, te stekao diplomu učitelja kantora. Potom se javio na glazbenu akademiju u Budimpešti, ali zbog financijskih razloga napušta školovanje. Prvo radno mjesto učitelja i kantora nalazi u Kukinju. Tada ondje djeluje šestorazredna škola, a u crkvi obavlja kantorske poslove. U Atu dolazi 1941. godine i ostaje do mirovine 1975. godine. Tada se gasi škola u Ati. Podučava u svim razredima atske osnovne škole. Od 1947. godine, primjereno državnom zakonu, za podučavanje materinskog jezika zadužen je Milan Andrić. Već 1948./49. godine bila je prekinuta nastava materinskog jezika čime se raspada polako kulturno djelovanje, tako i obrazovna jedinica u naseljima bošnjačkih Hrvata, piše Mirjana Bošnjak pozivajući se na Đuru Šarošca. On dalje piše da 1935. godine svugdje nestaje u školama čitanje i vjeronauk na materinskom jeziku. Do 1930-ih godina veći postotak mladih bošnjačkih Hrvata dobro je naučio mađarski jezik, ali nisu bili svjesni u odnosu na pitanje narodnosne pripadnosti. U to vrijeme učitelji su zabranili djeci i u vrijeme školskih odmora upotrebu u materinskoga jezika u međusobnom saobraćanju, piše Đuro Šarošac. U tim uvjetima radi i djeluje Ladislav Matušek u Ati. Mirjana Bošnjak piše: «Imala sam prilike snimiti razgovore u kojima sam pitala nekadašnje učenike bivšega učitelja Ladislava Matušeka. Jedan od njih tiho i stidljivo je spomenuo da je učitelj slabije govorio bošnjački u ono vrijeme, kada se doselio u selo.» Kako zapisuje Matušek, tjedno tri sata je bilo omogućeno za podučavanje hrvatskoga kao materinskoga jezika. U selu je 1947. godine organizirao amatersku kazališnu družinu, grupu za narodni ples... Postao je oduševljeni sakupljač narodnoga blaga bošnjačkih Hrvata u Ati. Od 1949./50. godine vlasti su dodijelile još jednoga pedagoga atskoj školi koji je znao hrvatski jezik, bila je to Katalin Gábriel, buduća supruga Ladislava Matušeka (vjenčali su se 1950.).

Četrdesetih godina 20. stoljeća Ata ima tristotinjak stanovnika, od čega su sedamdeset posto činili bošnjački Hrvati, a ostalo Nijemci. Godine 1943. u selo se doseljava desetak mađarskih obitelji s brojnom djecom. Godine 1977. Matušek se seli u Pečuh. Djelatno radi kao kantor, a od utemeljenja Hrvatskoga pjevačkog zbora Augusta Šenoe 1982. godine, Zbor vodi do svoje smrti 1997. godine.

Sedamdesetih godina utemeljio je pjevačku skupinu Trio iz Ate, te kulturnu narodnosnu skupinu, koji su nadaleko širili glas Ate njegujući pjesmu, tradiciju i narodnu nošnju tamošnjih Hrvata. Matušek je u zgradi atske škole utemeljio i zavičajnu zbirku. Autor je knjige Raspjevani Hrvati (Narodne pjesme i plesovi bosanskih Hrvata u okolici Pečuha), Budimpešta, Nemzeti Tankönykiadó 1994. Za vrijeme svoga učiteljevanja bilježio je i sakupljao, organizirao narodnosni život i stavljao na scenu običaje bošnjačkih Hrvata. Njegovo ime danas nosi i KUD Ladislav Matušek iz Kukinja. Objavio je nekoliko napisa u raznim izdanjima, na mađarskom jeziku (zemljopisni nazivi u Ati, Južni Slaveni u Baranji, dvadesetogodišnja povijest Ate 1945. – 1965., od kojih jedan i na hrvatskome: Bošnjački vezovi iz Ate. Iza njega je ostala bogata rukopisna baština. Sve to možemo saznati iz izdanja Emléket hagyni / Ostaviti uspomenu koje je izdao KUD Tanac.

Ovako piše o svojim atskim danima Ladislav Matušek. «Ogroman posao, problemi i ogromna energija je uložena, kako bi se u školi na razini mogao održavati obrazovni rad. Sve sam činio kako bi moji učenici imali bolju budućnost, bili sretniji, imali ljepši i sadržajniji život i, ne u posljednjem redu, iz poštovanja prema roditeljima sve sam činio na kulturnom uzdizanju voljenoga sela. (...) Mojim preseljenjem u Pečuh u studenom 1977. godine u selu je zamro kulturni život, selo je ostalo samo, prekrasan dom kulture bez funkcije, prazan učiteljski stan. Izgleda kako su prepušteni sudbini. Velika je šteta što se nitko ne brine o naseljima koja su ostala siročad.»

 

Branka Pavić Blažetin

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.

Top Desktop version