Glasnik.hu

Switch to desktop

Neki iz našega neposrednog prekograničnog susjedstva ponovno se upliću u ono što ih se ne tiče, a čine to bez ikakva prava i temelja. Napisom u svome glasilu „Bunjevačke novine”, pod naslovom „Ususrit trećem pokušaju priznavanja bunjevačke nacionalne manjine u Mađarskoj” iznose mnoge netočnosti, neistine.

Opširnije...

Iza parlamentarnih smo izbora. Koliko su bili uspješni za narodnosti, može svatko prosuditi, ali to je sigurno da smo bogatiji s jednim iskustvom koji možda daje neke smjernice i za mjesne narodnosne izbore. Do listopada još ima pet mjeseci da se narodnosti pripreme glede uspješnih izbora, nakon čega će se moći utemeljiti mjesne, županijske narodnosne samouprave te državna samouprava. Zakon se i u tom pogledu mijenjao, pa ovaj put neće se birati tzv. elektori iz čijih su redova izabrani zastupnici u županijsku i državnu organizaciju, nego će se izravno birati lista s kandidatima. Otkada postoji mogućnosti sastavljanja državnih lista (elektorskim sustavom biranja u zadnja dva mandata), iza državne liste stajao je Savez Hrvata u Mađarskoj. Po svemu sudeći, prilikom predstojećih izbora hrvatska zajednica imat će najmanje dvije liste (možda i više). Neke od hrvatskih regija ne žele se pridružiti Savezovoj listi, nego žele postaviti samostalnu državnu listu. Zbog čega su tako odlučile?

 

Vjerojatno ima razloga, netko misli da je to loša stvar za našu zajednicu jer  će njihove članove podijeliti, no, mislim, to se i do sada znalo da pripadnici naše zajednice u nekim pitanjima nisu bili istoga mišljenja, ali to je potpuno prirodno. Tamo gdje su dva čovjeka, tamo su često i dva mišljenja, i kineska poslovica kaže: „Gdje nema nesloge, tamo nema ni sloge.“ Izborni zakon daje mogućnosti da narodnosti unutar svoje zajednice biraju, između ponuđenih lista nešto slično kao što su parlamentarni izbori. Nudi mogućnost da bilo koja hrvatska organizacija koja udovolji kriterijima postavi i državnu listu. Ovo daje mogućnost za pravu kampanju, dakle oni koji postavljaju državnu listu trebaju se natjecati za pridobivanje glasova. Ona lista koja dobije više glasova, dobit će više mandata u državnoj samoupravi. Možda to nije ni tako loše jer će ovako aktivisti osjećati zbog čega trebaju raditi na terenu, moraju razmišljati o tome na koji način mogu pridobiti ljude za hrvatsku zajednicu. Konačno, svi kandidati na bilo kojoj listi, mislim, imaju isti cilj, raditi na tome da Hrvati na našim prostorima očuvaju svoju samobitnost, jezik, tradicije, kulturu... Ciljevi su isti, samo je možda način na koji to žele ostvariti različit. Jedan na jedan način, a drugi na drugi način, ali koji je pravi način, to se unaprijed ionako ne zna, to se većinom saznaje samo nakon četverogodišnjeg mandata, ali ni tada se ne može izreći kategorički da je učinjeno dobro ili loše. U svakom razdoblju ima pozitivnih dostignuća, pa i negativnih, često i oni koji su na čelu neke organizacije, zajednice itd. tek nakon određenog vremena saznaju je li učinjen pravi korak, takav koji vodi napretku. Ako se uzimaju u obzir sve opcije, razmotre se i neke moguće posljedice, onda je veća vjerojatnost da će se koraknuti u dobrom smjeru. Nadam se kako će svi hrvatski kandidati koji krenu na jesenskim izborima organizirati kampanju s odgovornošću, imajući u vidu interes hrvatske zajednice u cjelini, bez obzira jesu li na jednoj ili na drugoj listi, jer kineska poslovica kaže i to: „I dobro i zlo idu prema svojim posljedicama.“

Bernadeta Blažetin

Zvanaredno je bio bogat prošli tajedan u vjerski zgoditki na i izvan područja Gradišća, ali s našimi delegacijami. Petrovisko-nardanska mladina je mogla diozimati na 9. Sastanku hrvatske katoličanske mladine i doživiti iznimne trenutke u prelipom hrvatskom gradu Dubrovniku, koji je ljetos skupapozvao oko 40 000 mladih Hrvatov iz svih krajev stare domovine, a djelomično i iz Europe. Kad se posluša originalna snimka s riči gradišćanske peljačice i čuje se ovacija, aplauz za našu delegaciju na dubrovačkom trgu, človiku se i koža naježi. Rijetka je to ćut, zato i mislim da naša dica, ka su pravi srićniki da su tako daleko zašli i na takovu važnu priredbu, još vjerojatno nisu ni k sebi zašli iz zanosa sve one lipote s kom su se našli prilikom ovoga putovanja, i što su im omogućile petroviska fara i Hrvatska samouprava Petrovoga Sela.

 

S druge strane samo se ufati moremo da četverodnevni boravak na tlu stare domovine bila je, ali bi morala biti i prava lekcija iz tolerancije, strpljivosti i odgovornosti, s tim da se konačno shvati, ako negdo nije pravi vlasnik hrvatskoga jezika i govora, onda zapravo i nima što iskati na takovom okupljanju kade je hrvatska rič osnova i polazna točka komunikacije i razumivanja. Na sredini parka prirode, na otoku Visovcu su se početkom prošloga tajedna franjevci strefili u okviru male konferencije s gradišćanskimi duhovniki, a i s predstavniki rackih Hrvatov iz Dušnoka, ki jur ljeta dugo se vraćaju prijateljem pomoći, s njimi skupa provesti vrime, a kako su rekli, ne nazadnje i počvrstiti se u jeziku, vjeri i vlašćem hrvatstvu. Ta falačac zemlje, u vlasničtvu rijeke Krke, a širje i Nacionalnoga parka Krka, lipa je pelda za otvorenost, prirodnost i gostoljubivost. Vridan stalnoga spominjanja i duge povidajke, jer prilikom boravka človik si vik napunjuje baterije da za svakim rastankom jedno vrime izdura s timi pozitivnimi energijami, što „grabežljivo” nosi domom iz svakoga putovanja u matičnoj zemlji. Djelić toga Božjega blagoslova smo dostali i ove nedilje, ka je za nami, od gradišćanskohrvatskoga shodišća u jurskoj katedrali, kade je sudjelovala velika množina hrvatskih vjernikov i kade su naša srca dotaknuta da u gesta, riči i ponašanju budemo imali hrabrosti širiti rič Božju, njegovu istinu, a i radovati se u vjeri u skupnom zajedničtvu svih Hrvatov. Nepobjedljivo u hrvatskoj duši!

-Tiho-

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.

Top Desktop version