Logo

Na pragu gradišćanskoga septembra

Kategorija: Komentar

Poslidnji je tajedan augustuša ov, dani jašu kot da je negdo korbačom tira. Ljetne ferije su mimo, nekim se čini da gor je nije bilo. I ovo ljeto smo se potili, preživili nekoliko strašnih lasikanj i grmljavinov, ali smo imali i dovoljno prilikov za druženje i uživanje. Augustuš je svako ljeto udaran za Gradišćanske Hrvate i po kalendaru, jer to je misec kad je Nikola Jurišić, kiseški kapetan, rodjen u Senju, ostavio neizbrisivi povijesni trag u našem gradiću, od kojega su ovo ljeto još jednoč oduševili brojni posjetitelji, med njimi i člani Fotokluba Picok iz Đurđevca.

Iz toga posjeta narodit će se još jedan sjajni skupni projekt, tj. izložba vrsnih fotografov ne samo u njevom gradu nego i u našem, i bit će zanimljivo viditi, kako su oni vidili prik objektiva kiseški spektakl obrane. Ovoljetni 24. Peruška tabor vliče za sobom i pitanje, zašto neki roditelji preferiraju najaviti svoje dite u ugarski vjerski tabor, a ne u židanski, gradišćanski kamp, a zašto pak ugarska starina znaju dati svoje mališane tamo, kade se čuje i hrvatska rič?! U čemu je problem? Zašto se Narda, Gornji Četar, Petrovo Selo, Hrvatske Šice isključuju iz ove sjajne mogućnosti, a prije je bilo još i dvadeset dice iz južnoga Gradišća? Tribi aktualizirati, povećati reklamu, ali svakoj familiji ekstar poslati ponudu i pozivnicu? To se pita i zato jer bi bilo najlipše da ne samo iz Bizonje, i iz okolice Hrvatskoga Židana dojdu taboraši nego i iz drugih djel, ako je već katoličanski tabor regionalnoga karaktera. Šaka Hrvatov u Bika toliko je moćna da svako ljeto zna održati Hrvatski kulturni festival, ta dan se je i ovput daleko čula hrvatska jačka i rič u tom gradu. I Plajgorci svečuju svenek u augustušu, zatim pak otputuju sa zadnjim ljetnim pozdravom i na morje. Prisičani su hrabreno izmislili za lanjskim uspjehom renovice i lepnja da tu gastronomsku manifestaciju tribi povezati sa seoskim danom, morebit će se onda većimi odazvati pozivu i prlje ili kasnije svi će se naučiti ne samo dobro pripraviti ova jila nego se ponovo skupa veseliti nad obilnimi stoli. Za bezbrojnimi shodišći po danu i noći pri Peruškoj Mariji, najveće hodočašće Gradišćanskih Hrvatov i ljetos je naše ljude pozvalo pred celjanski oltar i zlatni pilj Celjanske Divice Marije. I sad na pragu septembra, kad se pripravljaju i sambotelski školari prvi put u povijesti, u Hrvatsku osnovnu školu, opet imamo mi Gradišćanci čemu se veseliti...

Tiho

 

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.