Glasnik.hu

Switch to desktop

Zavičaj

Prvi stolnjak koji je tkala, naizgled bio je jednostavan, bijel, okićen tek crvenom crtom nadomak rubovima, upravo za poveći obitelji stol. Kada se udala, našao se on među tkaninama, vezovima i kućanskim priborima koji su također dobili svoj novi dom. Vadio se iz ormara tek za prvi zajednički Božić. I tako, potajnim dogovorom dvoje mladih, imao je počašćenu ulogu u zajedničkom obiteljskom životu, i koristilo se njime isključivo za blagdane – Božić i Uskrs. Uokvirio je i uzdignuo zanosne trenutke zajedništva. I kako su se životi selili, tako se i on selio, iz kuće u kuću, iz kuhinje u kuhinju. Njegova je povijest bila usko povezana sa životom žene stvarateljice koja se svaki put ispričala kada se stolnjak nasljeđivao.

„Znaš, ona je rano izgubila svoju mater, i kao mlada trebala je voditi prvo kuću, potom i cijelo imanje. Bila je živahna, ustrajna, vješta i pametna. Pod njezinom se rukom obiteljsko imanje bogatilo. Ovo je prvi stolnjak koji je tkala. Od danas on je tvoj.” Godine su prolazile, životna se priča i dalje prenosila, ali usput se obogatila i požutjelom fotografijom o crnokosoj ženi u bijeloj vjenčanici, potom i pričom o etničkoj skupini kojoj je obitelj pripadala, čije je običaje čuvala i njegovala. I jednoga dana kupio se novi stolnjak, na božićnome stolu, umjesto staroga i orasa, jabuke, češnjaka, meda i ribe, našla se ispečena puretina, a i obiteljska se svijeća ugasila. Bolje rečeno, zaboravila se zapaliti. Završen je stolnjakov let kroza stoljeća, i poput Baudelaireova Albatrosa, nespretno je spustila svoja krila. O njemu se više i ne govori, a o etničkoj skupini se zna tek iz udžbenika ili interneta.

Po naseljima, gdje još obitava pokoja etnička skupina naše zajednice, otvaraju se zavičajne kuće kako bi se sačuvalo materijalno blago i običaji dane zajednice za buduća pokoljenja. Svaki podareni predmet ove kuće ima svoju životnu priču, a jednako tako i istaknutu zadaću, ubuduće nosi u sebi obiteljsku priču i povijest etničke skupine. Trebamo biti ponosni na sve one koji su se prisjetili sve to sakupiti i u takvom obliku sačuvati. U boljem slučaju ove će prostorije biti mjesta okupljanja i razgovora, otvarat će se kućna vrata za posjetitelje. Ali o nama ovisi koliko će od njih koji su prekoračili prag ove kuće, imati i sluh i oči za naše narodnosno blago. Neka se ne prekida nit nasljeđa našega stolnjaka.

Kristina

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.

Top Desktop version