Treba li čovjeku uzor u njegovu životu? Postoji li recept uspješnosti? Koliko zapravo živimo svoj život? Koliko smo sretni? Pitanja koja postavljamo ili se postavljaju, neovisno o životnoj dobi, možda samo slučajno ili u trenutku nezadovoljstva, ili kada odlučimo nešto promijeniti u svome životu. Formula je možda jednostavna samo je trebamo pronaći u sebi, vjerovati u svoje sposobnosti i prihvatiti samoga sebe.
Slušajući životnu priču mladoga Zoltana Faragóa, prije mnogo godina na susretu hrvatske mladeži u prostorijama Hrvatske državne samouprave, i ja sam postavila slična pitanja. Činilo mi se toliko jednostavnim. Da, jer je govorio jedan iskren, otvoren mladić, željan podijeliti svoju priču o „uspješnosti“. Poruka je bila jako jednostavna: neka se pokuša biti najboljim u poslu, ili u tome čime smo trenutno zaokupirani. Steći sve više iskustava, spoznaja, kojima ćemo se poslije moći koristiti u praksi. Treba biti vrijednim i korisnim članom zajednice, bilo da je riječ o obitelji ili o zajednici u širem smislu. Naravno, i on je bio u dvojbi nakon mature kako nastaviti. Iz jednog zatvorenog kruga – obitelj i škola – koraknuti u šire prostore, pokušati biti samostalnim i graditi svoj životni put.
Zoltan je Faragó rođen je 1975. godine u Budimpešti. Otac mu je Mađar, a mati Hrvatica Bunjevka. Maturirao je u Hrvatskosrpskoj gimnaziji 1993. Nakon neuspjeloga prijamnog ispita na Fakultetu vanjske trgovine, završava ga privatnim putem. Znanje hrvatskoga jezika jedno je od odlučujućih čimbenika u životnoj karijeri. Prevodio je na kulturnim događanjima, putovao u Hrvatsku s Vasasevim rukometašicama, klub ga je preporučio vaterpolistima, potom prevodi Ferencvárosevim i Vasasevim nogometašima. Stekao je poznanstva i mnogo iskustava. Solidno je zarađivao i uživao u životu. Ali je nakon nekog vremena shvatio kako treba imati svoje ciljeve, izgraditi životni sustav. Prekretnica je u tome životnom razdoblju bila očeva opomena: ne promijeni li svoj životni stil, nestat će. Potom je sinov životopis razaslao na nekoliko mjesta. Pozvali su ga na intervju u LG, gdje je poslije proveo 12 godina. Postupno je napredovao, i stigao na vodeći položaj, u kojem zapravo upošljavaju isključivo Korejca. Svojim je timom u tvrtki postigao velike uspjehe, zahvaljujući pristupu i kvalitetnom radu.
Već više od dvije godine radi u jednoj međunarodnoj tvrtki ESAB, također na istaknutome poslovnom položaju, odgovoran je za poslovanje sa zemljama jugoistočne Europe. Ne smatra sebe „šefom” iako je poslodavac dvadesetak ljudi, smatra kako zaposlenicima treba stvoriti takve uvjete da oni budu zadovoljni poslom koji rade i da daju maksimum od sebe na radnome mjestu. Njegova je životna filozofija kako je život prekratak i ne smije se glumiti ili pogrešno postupiti. Treba biti iskrenim, poštenim i uvijek jačati one osobine u kojima smo dobri, kako bismo postali najboljim. Na naš život utječu i druge osobe i zbog toga nikada ne smijemo poniziti drugoga, i najbitnije: trebamo zaboraviti predrasude. Nemojmo nikada pomisliti kako će nas zaštititi na poslu što smo pripadnici hrvatske narodnosne zajednice. Svi mi trebamo biti samokritični i pronaći u životu putokaz.
Dva je mandata bio zastupnikom Skupštine Hrvatske državne samouprave, ali posljednjih godina već nije mogao obnašati tu dužnost, i potom se već nije ni kandidirao. Jedan je od onih koji su se odrekli honorara u korist izgradnje Kulturno-prosvjetnog centra i odmarališta Hrvata iz Mađarske u Vlašićima. Rekreativno igra nogomet utorkom u športskoj dvorani budimpeštanske Hrvatske škole. Već 11 godina živi u sretnome braku sa suprugom Erikom, podrijetlom iz Serdahela, s kojom je pohađao isti razred gimnazije. Otac je dvoje djece, Ana ide u prvi, a Marko u treći razred budimpeštanske Hrvatske škole. Znam, moglo bi se reći koliko takvih ljudi ima. No Zoltan Faragó (39) jedan je mladi Hrvat koji je bio, a i sada je zaposlen u stranoj tvrtki. Kod LG-a postigao je da su ga cijenili i prihvatili poput Korejca. Riječ je o takvoj sredini koja izričito cijeni društveni položaj i radni vijek. Za dvanaest godina stigao je do samoga vrha tvrtke. To je samo dio životne priče jednog oca, prijatelja i pripadnika naše zajednice. Mladića koji smatra kako je sreća onaj trenutak kada se susreću sposobnosti i mogućnosti.
Kristina Goher