Čavoljska Hrvatska samouprava i Bunjevački kulturni krug svake godine priređuju već tradicionalno „Veliko bunjevačko prelo”. Ove je godine bilo posebno jer je proslavljena 85. godišnjica, stoga je i program sastavljen u tome duhu. Prigodni kulturni program otvorila je njegova voditeljica Roza Hodoš Kormányos.
– Poštovani i dragi naši, mili gosti! Hvala vam što ste došli. Naše prelo ove godine svetkuje 85. rođendan. Nama je to jako velika radost i čast što se ovaj naš stari običaj očuvao toliko godina, da smo svake godine slavili i uspješno priređivali veselicu Bunjevačko prelo, koji su naši didovi nekada davno donijeli iz pradomovine. Zato bih počela s jednim lipim ulomkom. „U svakom čoviku se više puta javlja želja da makar i malo stane vrime, da se zaustavu cageri na satima, da se vratimo na časak u prošlost, samo toliko da nam lakne duši, da nam se samo malo javu mile i drage uspomene iz ditinjstva, iz mladosti, iz prošlosti, kada smo, kako mi to sad već mislimo, bili bezbrižni i srićni”.
Triba da sad malo stanemo, da se vrime zaustavi, da se na nekoliko minuta malo vratimo u prošlost, da ispunimo našu dušu. Uživajte s nama... pogledajte naš program... jer to je dio našega života. Pišemo 1930. godinu, u staroj obiteljskoj kući di su zidovi bilim okrečani, sobe blatom podmazane, u maloj sobi sidi dida Dančo i teta Marica, gdi prizivaju svoja sićanja, divanidu kako je bilo kad su oni bili mladi, šta pripovida stara obiteljska kuća u kojoj su odrasli, očuvali tradicije, čuvajući narodne običaje, kakav je bio život u njoj. Prošlo je mnogo vrimena, ali se oni i danas čuvaju.
Dida Dančo i teta Marica su nam pripovidali dalje kaka su bila nekad obiteljska prela, kako su se veselili, di su se održavala, kake su pisme pivali, kake plesove igrali. Najmilije misto nekad im je bila Ricina mijana. To je bila prava bunjevačka mijana. Sad čekaju svoju dicu i unuke, i druge goste da zajedno idu na prelo.
Zna se da su Bunjevci uvik bili vezani za pisme, igru, piće, uvik je tamo bilo i tambure, veselja di su zaboravili na svoje brige, tugu, a izigrali i ispivali svoju radost i ljubav. NEK SE ZNADE DA BUNJEVAC ŽIVI.
Ukratko bi volila reći da se naša priredba odvija na tri mista.
Prvo je obiteljska kuća. Nekada davno prelo se održavalo u divojačkim kućama, tamo su se pozivale drugarice, pivale su pismice, igrale su se male igranke, a one su pomagale majki u spremanju. Za jilo domaćini su pekli kolače, kuvali kukuruza, pucali kokice, pekli fankice itd. Pridveče cure su čekale momke!
Drugo je skupljanje u momačkoj kući. Tu su se momci malo šalili, kartali, pili, pivali i pridveče krenuli u divojačku kuću di su se zadržali do večeri, a veselica se nastavila uz tamburaše, što je trajalo do kasni sati.
Treće misto bila je „Ricina mijana”. Tu su već zajedno išli cure, divojke s momcima. Cure su se bile odivene u novu svilu, obukle su najlipšu nošnju. Majke su je otpratile u prelo i cilu noć bile tamo s njima. Cure, momci nasmijanog lica kolo vode uza zvuk tamburica.
Greta Papp kazivala je stihove s naslovom „Prelo”.
Okupljene goste i sudionike pozdravio je Stipan Mandić, predsjednik mjesne Hrvatske samouprave na hrvatskom i mađarskom jeziku, među njima posebno naše goste: Vesnu Haluga, generalnu konzulicu Republike Hrvatske u Pečuhu, Alena Jurenca, donačelnika Općine Čačinci iz Hrvatske, Josu Ostrogonca, predsjednika Saveza Hrvata u Mađarskoj, i Norberta Hamhabera, čavoljskog načelnika, koji su svojom nazočnošću uveličali naše Prelo. Zahvalio im je što su se odazvali pozivu, da upoznaju našu kulturu, naše pisme, plesove, članove i sve što je naše.
U nekoliko riječi ispričao je što se dogodilo u ovih osamdeset i pet godina. Zna se da je u Čavolju prvo Bunjevačko prelo bilo priređeno 1930. godine u Ricinoj mijani. Prisjetio se Ivana Petreša, svećenika, pisca koji je prvi u Čavolju postavio na scenu igrokaz pod naslovom Dva bila gavrana.
Vrhunac večeri bio je nastup naših plesača. Jako lipe igre, pisme, stihove prikazali je naša Bunjevačka kulturna grupa. Bili su to nezaboravni trenutci. HVALA im!
Zahvaljujem organizatorima, sudionicima, sviračima i svima koji su uljepšali našu večer i noć.
Stana Gašparović László