Glasnik.hu

Switch to desktop

SVEČANOST PREDAJE MATURALNIH VRPCI U HOŠIG-U

MATURALNE VRPCE_8Postoji li dan prinčeva i princeza? Pitala sam se ugledavši djevojke u lepršavim, snježnobijelim vjenčanicama i mladiće ponosnoga stava u tamnim odijelima. Da, zasigurno to je taj dan kada se u predvorju škole, nogom ne dotičući tlo, pleše valcer, kada se mame pogledi gledatelja, kada su svi veseli, sretni i lijepi.

Trenutak je to zajedničkoga slavlja mladih svečara. Primit će oni maturalnu vrpcu bordo boje s natpisom HOŠIG 2011- – 2015., komadić želje svih nazočnih: Putuj sretno! Jer od toga trena započinje njihovo beskrajno putovanje u nepoznato. Tih trenutaka bili su svjedoci 23. siječnja, u predvorju budimpeštanske Hrvatske gimnazije roditelji, prijatelji maturanata, nastavnici i učenici, te visoki uzvanici: prvi tajnik hrvatskoga Veleposlanstva Berislav Živković, glasnogovornik hrvatske zajednice u Mađarskome parlamentu Mišo Hepp, predsjednik Hrvatske državne samouprave Ivan Gugan i ravnatelj pečuške Hrvatske gimnazije Miroslava Krleže Gabor Győrvári. Maturalnu su vrpcu primili: Jadranka Bata, Loredana Bianca Butucaru, Jadranka Čepelsigeti, Klaudia Deli, Anita Dvoržak, Ema Farago, Ana Žofija Gal, Dorina Korozman, Cintia Pinter, Bianka Sabo, Matija Ivan Tišlerić, Diana Vojnić Zelić (12. a), Dominika Papp, Dorotea Perak, Filip Petrevsky, Daniela Premuda, Rebeka Spirka, Rita Sajko, Dora Eržebet Varga i Bendeguz Petar Vizi (12. b).

„...Dok sam sastavljala svoje misli u „nevješte“ rečenice, o vama sam razmišljala, ne o a i b razredu, nego o vama, zanimljivim pojedincima, samostalnim i znatiželjnim učenicima koji ste stigli do jednog raskrižja u svome životu. Čeka vas dug put i brojne odluke: kamo, što, s kim. Večeras međutim nemojmo misliti na sutra i na jučer, nego oživimo zajedno sadašnjost...“ – riječi su to doravnateljice ustanove Marije Šajnović, koja je uime škole pozdravila maturante. U kitu sastavljenu od navoda misli o životu, opomene i savjete pjesnika Tina Ujevića, Dobriše Cesarića, Gustava Krkleca, Stipana Blažetina, Milivoja Slavičeka, Antuna Branka Šimića i inih interpretirali su učenici 11. razreda. „Nem volt még soha így” pjesmu mađarskog rok-sastava Republic u pratnji prof. Stjepana Dombaija i učenika 9. razreda Leventea Penteka otpjevao je Ferenc Pataki, gimnazijalac 11. razreda, potom su Himnu životu Majke Terezije kazivali Fanni Czine i Marcell Garcia.

„...Predaja vrpci nije samo tradicija, već ujedno i simbol. Naime, simbol je svega onoga što nazivamo žarom, olujom koja sve sprži što na putu nađe i hrli visini. A toj snazi ime je mladost. Mladost, koja ne poznaje nikakve prepreke, koja ne poznaje riječi ne, nije moguće. Danas ste prekrasno odjeveni, svečano raspoloženi i puni nade. I budite, to je vaša svečanost...“ – reče uime 11. razreda na hrvatskome jeziku Jelena Grković, a na mađarskome jeziku svečarima se obratila Andrea Hegybéli. Uslijedio je željno očekivani trenutak predaje maturalnih vrpci i ples svečara. „Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri čežnje Života za Životom…”, ovako govori libanonsko-sirijsko-američki pjesnik i slikar Kahlil Gibran „O djeci”. Pjesmu je interpretirala maturantica Daniela Premuda. I nakon toplih riječi, savjeta i želja, po ritmu čarlstona, u izvedbi učenika 11. razreda, poletjeli smo u davne 1920. godine; potom je uslijedila pjesma Mejaša „Ljubimo se“ s kojom su učenici 11. razreda zatvorili programski dio svečanosti. Pri završetku su svečari zaplesali s roditeljima. Čestitka razrednicima 11. razreda Mariji Petrič i Zorici Kaceus za dobro osmišljeni program, za plesnu koreografiju Mariki Kričković i Ani Marošan, za glazbu Stjepanu Dombaiju, te za dekoraciju Zoltánu Csomósu.

GALERIJA

Kristina Goher 

© 2014. Croatica Kulturális, Információs és Kiadói Nonprofit Kft.

Top Desktop version